Od Milke i planinskog mleka u prahu, iskristalisala se tema o društvenim uređenjima, potrošačkom društvu, "zdravim podrumskim prepelicama" itd.
Ali, zaboravili ste da živimo u umreženom svetu i šta se dešava:
Prvo B92 kao slučajno objavljuje Žižekov intervju,

pa onda, samo nekoliko dana kasnije, M.Bobić M. u Blicu piše:
Citat:
Vrli novi svet
Mirjana Bobić-Mojsilović
Oblapornost savremene potrošačke civilizacije ne laži samo u činjenici da je, kad stigne u medije, sve samo podloga za reklamu, i da je, shodno tome, sve postalo roba koja se može dobro prodati. Ona leži i u apsolutnom preterivanju - stvaranje novih potreba ključ je ideje trošenja. Ekstremna oblapornost može se videti u obesti trošenja bogatih, koja se servira preko medija kao ideal sreće. Otuda, bogatstvo mora da se vidi, a trošenje se ispostavlja kao ultimativni statusni simbol.
Dakle prepoznat je potencijal teme, odmah se pristupilo komercijalizaciji iste, posledica je da neko zarađuje od toga što mi ovoliko čitamo i pišemo po naizgled promašenoj temi. Ajd što mi trošimo struju i IP pakete, nego sad počeli i šumu da seku da bi pisali o istim stvarima na hartiji.
Arče se toliki resursi, zbog kojeg čitaoca gore-dole, iz čega se zapravo vidi represivna priroda kapitalizma, koji zazirući od drugačijeg mišljenja, ne pita za cenu.
Bojim se da slede feljtoni u Politici sa sve "Odjecima i reagovanjima"