Citat:
B3R1:
Citat:
Predrag Supurovic: Vojni rok je pripremao ljude za mnogo šta u životu a ne samo za rat. Svako je tu mogao ponešto da nauči - ako je želeo, a ponajmanje se tu radilo o pucanju.
Pa jeste ... tamo si mogao da naucis kako se laze dok coveku gledas u oci, kako se krade, kako se laska uz smesak (dok u sebi mislis najgore), kako se prave lazne cifre (npr. inventar), kako se falsifikuje (npr. one dozvole za izlazak), kako se hvata krivina, kako se glumi da nesto radis (a zapravo se 'ladis), kako se grade "Potemkinova sela", kako se na kvarno sticu privilegije i povlastice, kako da u svojoj okolini prepoznas prave i lazne prijatelje, protivnike, cinkarose, uvlake, potlrone, kameleone, saradnike "sluzbi" ... i ono najvaznije - kako da za sebe izvuces najbolje u datoj situaciji, bez obzira na druge, a da te ti drugi kasnije uopste ne mrze. I da u svemu ipak ocuvas privid nekakvog svog licnog integriteta i ne ugrozis poverenje drugih, dok im svima iza ledja radis sve od ovoga sto je nabrojano. Sve u svemu, odlicna priprema za posao u drzavnoj sluzbi, gde su ti upravo navedena znanja i vestine najpotrebnije.
Eto, to je u najkracim crtama moj utisak o godini dana provedenoj u staroj JNA (1987/88).
I onda ste to "znanje i iskustvo" pretoči u firme gde se oni koji su odslužili vojni rok zaposle :)
Tamo negde 50-ih i delimično 60-ih postojao je neki entuzijazam, Evropa se još oporavljala od WW2, pa ni SFRJ nije bila toliko lošija, čak su neke stvari bile i bolje - gde su se tamo npr. delili stanovi?
Međutim, dok Evropa ide krupnim koracima napred, razvijaju se nove tehnologije, SFRJ već 70-ih ulazi u krizu, brzo se zadužuje, za samo 10-ak godina od 1970. do 1980. dug je porastao sa nekih 4-5 na preko 20 milijardi dolara. Sredinom 70-ih je došlo i do naftne krize, SFRJ je to delimično peglala građevinskim radovima u Iraku, Kuvajtu, Libiji, ali ni to nije pomoglo.
Jednostavno, nekim zakonom o OUR-ima ili SOUR-ima postojala je obaveza da firme svake godine zapošljavaju određen procenat novih radnika (npr. 5% novih u odnosu na broj onih koji su već u radnom odnosu), što je za 5-6 godina dovelo do toga da firme mnogo više troše na plate, stanove i druga prava zaposlenih nego što ti zaposleni doprinose.
Da bi se održao privid superiornosti jugoslovneske privrede u odnosu na "konkurenciju", dovlači se novac iz banaka u firme, koji pojedine firme nikad i ne vraćaju, minus u bankama se pokriva delom štampanjem, a delom zaduživanjem, i tako dok sve nije puklo početkom 80-ih (nema goriva, kafe, sredstava za ličnu higijenu...), onda slede "reforme" i opet se narodu daje neka nada, i taman kad je to krenulo kako treba i narod pomislio da ćemo kao SFRJ ući u EU, kreće "demokratija" koju promovišu nacionalisti, i dolazi do raspada SFRJ uz krvavi građanski rat.
Da je vojska nečemu korisnom naučila te ljude, ne bi tek tako krenuli da se naoružavaju i pucaju na komšije, ne bi dozvolili da par procenata diletanata u narodu izazove građanski rat sa katastrofalnim posledicama. Ali, očigledno je da većina u vojsci nije naučila ništa korisno, samo je cela obuka bila upakovana tako da ljudi MISLE da su nešto naučili - a realno, većina posle dolaska iz vojske nije bila u stanju da pretrči jedan kilometar, a kamoli da ratuje protiv nekog ozbiljno pripremljenog protivnika.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.