Citat:
Za onu četvoricu posmatrača, normalno je da će imati jednake vremenske
intervale, a kako oni ne znaju (niti će im spoznaja nešto promijeniti) za ubrzavanje i
„potrošenu energiju“ nema ni toga u računu niti će biti. Da li je to i za nas (koji smo
od njih „obavješteniji“) istina ili privid (rezultat računanja ili mjerenja ) možda i
prodiskutujemo
Svako ce za sebe, na osnovu sledecih pretpostavki:
1. ako se oni ne bi kretali jedno u odnosu na drugoga njihovi satovi bi pokazivali iste brojeve.
2. ako prilikom njihovog prvog susreta njihovi satovi pokazuju iste brojeve
3. ako je poznato kako ce se kretati u medjuvremenu dok se ponovo ne sretnu.
4. ako se budu kretali nesimetricnim ubrzanjima (u STR nema gravitacije i za svako
neinercijano kretanje se trosi energija)
Doci do istih zakljucaka:
1. prilikom njihovog narednog susreta njihovi satovi ce pokazivati razlicite brojeve.
2. svako ce doci do iste vrednosti o razlici pokazivanja njihovih satova (ko ce biti
mladji, a ko stariji)
3. za svaki dogadjaj izmedju dva njihova susreta, svako ce imati svoje ocitavanje
brojeva kojima relativno u odnosu na sebe i svoje instrumente opisuje kad i gde se nesto desilo.
Kada svako za sebe napise svoje jednacine i u njih ubaci svoje brojeve kojima
opisuje svoje relativno "kad" i "gde" u odnosu na svoje smerove "posle", "napred"
"levo" i "gore"; uporedjivanjem jednacinama i brojeva koje su ostali napisali utvrdice
se da su te jednacine ekvivalentne i da postoje transformacije promenljivih za prelaz
iz jednog referentnog sistema u drugi referentni sistem.
TR upravo kaze da ce svako za sebe na nacin koji njemu odgovara, a to je nacin
zasnovan na ocitavanjima svojih instrumenata, imati svoje jednacine i svoje brojeve
kojima ce opisivati svoj privid stvarnosti.
Ogranicenje STR je da ce brzina svetlosti pri tome ostaje c.
#!/usr/bin/basho
mv frog ancient_pond
echo "Splash!"