Pitagora:
“U osnovi svega je broj“, i
“eksperiment“ – dodao bi Nedeljko, Cibernoid, Srki,...(Ajnštajn,....). Slažem se (dodao bi Sprečo), ali da vidimo kako i zašto, (kada, gdje, za koga, šta je stvarno, a šta zamišljeno). Nedeljko me „natjerao“ da ubacim nove činjenice, i hvala mu za to (vidim, nije površni čitalac, i imam kome to i navesti). Cibernoid i Milošević rekoše da su moje jednakosti samo matematička „zavrzlama“ i da to nema veze sa fizičkom stvarnošću (kao, ne može se obistiniti i u stvarnosti nije moguće, a ne ukazaše ni na jedan konkretan primjer, koji sam naveo, kako bi mi potvrdili te svoje izjave).
Cibernoidu sam sugerisao da navede konkretan primjer „mjerenja“ (ko, šta, kako, odakle,...) kako bi mogli detaljnije sagledavati logiku tih mjerenja i primjenu dobijenih rezultata mjerenja na naredne konkretne primjere (zaključivanje, logika, izračunavanje,...).
Da ne bi bilo „filozofiranje“ Nedeljkov konkretan „problem“ (dok posmatrač u pokretnom vozu izmjeri dužinu 2l
0 brzinom
c i tako dobije, na svom satu, izmjereno vrijeme 2t
0, a posmatrač na peronu, mjereći istom tom brzinom
c[/c], istu tu dužinu
l0 = ct0 u kretanju jednolikom brzinom
v, izmjeri na svom satu vremenski interval 2t', jer dok svjetlosni signal stigne do vrha l
0, okomito postavljene na pravac kretanja, i vrati se posmatraču na peronu proteći će ukupno 2t', dakle njegov sat će i stvarno izmjeriti 2t') razmotrimo na konkretnom primjeru nama dostupnih brzina istog omjera
n = c/v = 5/3, tako da imamo istu vrijednost „relativističkog faktora“

, za c = 2 m/s i v = 1,2 m/s i zadržimo istu dužinu l
0 = ct
0 = 3 m. Sada imamo:
t
0 = 1,5 s , t' = 1,875 s i dužine našeg pravouglog trougla: PP'' = 2vt' = 4,5 m ; PO''
22 = 2ct' = 7,5 m i P''O'' = 2l
0 = 2ct
0 = 6 m.
Sve ovo navedeno možemo „eksperimentalno izvesti“ i „pred našim očima“ imati „problem“: dok posmatrač u pokretnom sistemu K' uz nepokretnu dužinu l
0 mjeri „svoj događaj“ i zmjeri vrijeme 2t
0 = 3 s na svom satu, onaj posmatrač na peronu će na svom satu mjereći „svoj događaj“ izmjeriti na svom satu vremenski interval 2t' = 3,75 s. Vremenske razlike nisu zanemarive i daju se „eksperimentalno potvrditi“, provjeriti i izmjeriti. Dakle, imamo isti psihološki, logički, matematički, geometrijski, fizički problem , ali ne tako dalek i nedostupan posmatranju, već tu, pred našim očima. Sprečo je to malo dublje razmatrao (od površne matematičko – geometrijske istine). Zato sam svojevremeno Cibernoida molio da mi nacrta taj trougao, kako to nije učinio, molim M. Kecmana za pomoć, nacrtaj nam ovaj trougao (sa onom dužinom l
0 na sredini odsječka 2vt'), kako bi u sljedećim, malo dubljim razmatranjima ovog „problema“, imali konkretnu sliku pred sobom, te tako izbjegli „lutanja“ i nesporazume. (Nastavit ću, ako neko nacrta taj trougao).