Evo još jednog odskorašnjeg bivšeg pušača. Pušio sam tačno 10 godina, a taj podatak verovatno ne bih znao tako precizno da nisam propušio baš za vreme bombardovanja 99', a da stvar bude još gora i gluplja, to uopšte nije bilo zbog aviona i bombi, već zbog jedne devojke i društva. Dakle, TOP 5 najglupljih, ali i najčešćih razloga za počinjanje. Za tih 10 godina sam, kao i većina, prošao različite periode, od početnog povremenog pušenja (samo sa društvom), preko 1.5 pakle dnevno (pušenje u svim prilikama koje to dozvoljavaju), zatim napravio jednu tromesečenu pauzu, pa propušio ponovo, pa pokušao da smanjim na 5-10 cigareta dnevno, pa čak i da popušim 2-3 cigarete nedeljno, pa se opet vratio na 1-1.5 paklu dnevno... Sve te faze kroz koje sam prošao, kao i većina pušača, pokazuju da je ipak velika većina pušača itekako svesna svih loših strana onoga što radi (inače ne bi pokušavao nešto da menja, da smanji, da prekine sa pušenjem, itd.), ali prestati nije tako lako, ponajviše zahvaljujući nekim zabludama, a sudeći po nekim postovima, rekao bih da se o tome priča i u knjizi (kasnije ću je pročitati, pa ću videti). Prvo, većina pušača misli da može da prestane u bilo kom trenutku i da on sam odlučuje o tome i da je jedini razlog zašto puši zapravo taj što on tako hoće i da on sam to kontroliše, a ovo ne može biti dalje od istine. Jednostavno, palimo cigaretu onda kada ostanemo potrebu, a svaka sledeća cigareta stvara veću potrebu za onom sledećom i sve tako u krug. Ne kontrolišemo mi pušenje, nego pušenje kontroliše nas. Druga česta zabluda je vrlo često rasprostranjeno mišljenje kod pušača da ako ostave cigarete više neće moći da uživaju u nekim stvarima u kojima su uživali dok su pušili. Ovo je totalna glupost i čisto je stvar psihe i načina na koji naš mozak povezuje informacije. Da smo kojim slučajem posle svakog ručka raspaljivali sebe bejzbol palicom po glavi, vremenom bismo postali ubeđeni da ručak bez bejzbol palice i nije tako ukusan ili da nije potpun. Treća velika zabluda pušača je da cigareta izaziva zadovoljstvo i da se u njoj uživa. Da je tako, uživali bismo u svakoj popušenoj cigareti, ali kao što svaki pušač zna to je jako daleko od istine... uživa se možda u jednoj do dve cigarete dnevno, a sve ostale su stvar nekakve navike, zavisnosti... Prema tome, jasno je da se u principu cigaretom ne pojačava nikakav osećaj opuštenosti i uživanja, već naprotiv, tom istom cigaretom stvara se još veća tenzija, jer ćeš zahvaljujući njoj, vrlo brzo morati da zapališ sledeću, pa sledeću, pa sledeću... u kojima uopšte nećeš uživati.
Još jedan razlog zašto pušači teško prestaju sa pušenjem jeste taj što biraju pogrešne metode prestanka pušenja, recimo tako što će prvo malo smanjiti, pa onda još malo, pa navodno prestati. Od ovoga nema ništa gore... kod god je pokušao ovako nešto, posle toga je pušio duplo više nego što je pušio pre toga. Druga velika greška je što ljudi na prestanak pušenja gledaju kao na odricanje od nekakvog zadovoljstva i uživanja, iako zapravo tog uživanja nikada nije ni bilo, već je sve to godinama veštački stvarana navika. Od prve zapaljene cigarete, preko pušenja 2-3 cigarete dnevno (za koje mislimo da zauvek možemo da ostanemo na tome dok ne odlučimo da prestanemo) do pušenja 2 pakle dnevno, put je veoma kratak i neprimetan i onda vrlo brzo od te 1 cigarete u kojoj smo uživali mi pušimo 40, a uživamo u jednoj ili nijednoj. Mnogi su ovoga svesni, ali opet...
Prema tome, jasno je da gotovo svaki pušač želi da prestane da puši, a onaj ko kaže da ne želi, to kaže verovatno iz straha od neuspeha ako bi probao ili još gore od straha od onoga kroz šta bi prošao ako bi pokušao. Međutim, to ne mora da bude tako... evo ja od kada sam prestao da pušim, uopšte nisam osetio niti fizičku, niti psihičku zavisnost... jednostavno sam odabrao novi metod, a to je da moram da presečem i odlučim ili ću da prestanem da pušim odmah sada i neću zapaliti više nijednu cigaretu ili ću se pomiriti sa tim da sam pušač i da ću pušiti dok sam živ. Da bih to uradio, napravio sam poveću listu nedostataka i prednosti kada si pušač ili nepušač i sam sam se zapanjio koliko stvari tu zapravo ima, a na koje nisam obraćao pažnju... recimo koliko soba smrdi posle pušačke sesije, pogotovo ako nisi boravio u njoj, pa uđeš u nju... zatim koliko veš smrdi, kako onaj na tebi, tako i onaj sveže opran na sušilici, koliko ti smrdi kosa, pa onda recimo moje ponašanje, kao što je cupkanje na sastancima i razmišljanje o tome kada će pauza ili kraj da mogu da izađem i zapalim jednu, ili recimo nepodnošljiva duga putovanja autobusom, crkvene ceremonije i slično gde ne sme da se puši, pa samo čekaš kada će pauza od makar 10 minuta da pripališ... a o dugim stvarima kao što su zdravlje i novac, da i ne pričam, mislim da su one svima jasne... nisam mogao ni do lokalne prodavnice da se odgegam, a da se ne zadišem. Pobogu, čak sam par puta uhvatio sebe da mi čak ni prisustvo dece u zatvorenoj prostoriji nije bio dovoljan razlog da nadjačam želju za cigaretom, već sam tešio sebe u fazonu "Ma neću duvati dim u njih", mislim ono, kao da dim neće svakako popuniti čitavu sobu. Ma, kad bolje pogledam, ni 10 linija koda nisam mogao da sastavim dok ne zapalim cigaretu, tako da su cigarete polako ali sigurno preuzele kontrolu nad mojim životom. Mislim, šta da kažem kada mi je postalo rutina da kad odem kod nekoga, makar i prvi put, prvo što uradim je da snimim unaokolo da vidim da li imaju negde pikslu u stanu, po mogućstvu korišćenu što bi mi ukazalo na to da li sme da se zapali ili ne, pa onda onda ako ne nađem, gledam kuda bih mogao da izađem i gde da se zavučem ako mi se slučajno pripuši. Dakle, totalni gubitak kontrole. A sa druge strane, imamo šta ? Nekakvo virtuelno zadovoljstvo u kome se verovatno uopšte ne uživa stvarno, već je posledica prekida apstinencije (recimo, poznato je da što duže traje pauza, to se više "uživa" u cigareti). Za mene je izbor bio jasan i mogu reći da mi uopšte nije bilo teško. Jednostavno, čim mi se javi nekakva želja ili potreba, što potraje možda par sekundi, setim se svega onog negativnog što sam naveo i prođe me brzo. Sad ne da nemam potrebu za cigaretom, već mi se toliko gade, da mislim da bih se ispovraćao kad bih morao da je stavim u usta.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti