Sprečo,
U bilo kakvom razmatranju u Fizici se sve oznake moraju odneositi na konkretan eksperiment, bio on misaoni ili stvaran, pri čemu se mora znati sta koja oznaka predstavlja u tom eksperimentu. OK, telo mase m se ubrzava ravnomerno ubrzanjem a od mirovanja u nultom trenutku, pa do brzine v=at
v u trenutku t
v i brzine c=at u trenutku t. To sam shvatio. Ovde sam morao da ubacim uslov mirovanja u nultom trenutku da bi važile formule v=at
v i c=at. Jasno mi je odatle i šta je

No, i dalje mi iz

nije jasno šta su t
1 i t
2, budući da imam jednu jednačinu sa dve nepoznate. Na koji način treba da tumačim jednakost

Da li kao tvrdnju ili kao definiciju veličine t
2?
Što se tiče "golog cara", kako objašnjavaš eksperimentalnu proveru dilatacje vremena i kontrakcije dužina? Postoje čestice koje se vrlo brzo raspadnu, ali kada se ubrzaju do brzina bliskih brzini svetlosti, njihov "životni vek" se produži, i to upravo u skladu sa Lorencovim transformacijama. Dva atomska časovnika su najpre sinhronizovana, a potom je jedan stavljen u Konkord, da bi po povratku Konkorda bilo izmereno kašnjenje časovnika koji se "vozio" u Konkordu u odnosu na onaj koji je "čekao" da se Konkord vrati. Što se tiče kontrakcije dužina, onda je merena u okviru Mesbauerovog efekta, ali se ispoljava i u Hablovom zakonu koji je Ajnštajn teorijski predvideo pre nego što ga je ekspernimentalno otkrio.
Da se oko Hablovog zakona ne bismo vrteli u krug oko toga da li su zvezde sa većim plavim pomakom zaista dalje, ili su samo na to "nabeđene" da bi se "uklopile" u TR, pomenuću činjenicu da je Hablov zakon savršeno uklopljen u princip opšte relativnosti po kome su sve tačke u svemiru ravnopravne. Ako takvo širenje izmerimo iz jedne tačke u svemiru, onda bismo isto takvo širenje (sa istom Hablovom konstantom) izmerili iz bilo koje druge tačke u svemiru. To je matematičko svojstvo Hablovog zakona koje je u potpunom skladu sa principom opšte relativnosti.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.