Mnogo je mesta na kojima konstrukcija moze da se "oklizne" i ne proradi...
Prvo, ima dosta konceptualnih resenja; treba izabrati jedno - koje? Drugo, mozda bi svako moglo da okrece vrtesku/rotor neprekidno, ali svako nije dobro za prakticnu, korisnu primenu. Dakle treba odabrati onaj model koji ce biti u stanju da u najmanje gabarite "spakuje" najveci obrtni momenat. Taj kriterijum dalje uslovljava da se izaberu samo oni modeli kod kojih je bliskost magneta konstantna tj. najmanja moguca, kada su sile medju magnetima najvece. Sila medju magnetima, bilo odbijanja ili privlacenja, zavisi od cak kuba rastojanja medju njima! Taj uslov zadovoljava Perendev koncept. Njegova osobenost je zakoseni ugao magnetnih parova prema (polu)precniku rotora. Ta zakosenost unosi u model neophonu asimetriju magnetnih uticaja prema centru rotora, ona je ustvari izvor okretanja, konvertuje
perpetuum stabile iz magneta u
mobile rotora. Malo vise o tom uglu se moze naci na:
http://www.youtube.com/watch?v...from=TL&videos=XB8PouQR6zk
http://www.youtube.com/watch?v...from=TL&videos=Dttflgj1EO4
http://www.youtube.com/watch?v=u__q8EQYeYM&feature=channel
Posle shvatanja o cemu se tu radi, sledi izbor magneta. Ima ih na jednom sajtu BAS za Perenedev model u 3 oblika: 2 okrugla sa razlicitim namagnetisanjem polova (aksijalni i onaj drugi) i cetvrtasti. Zanimljivo da je ugao zakosenja jedne, "radne" strane magneta, razlicit kod onih okrugle osnove i kod onog kvadratne osnove, sto me i najvise buni u svemu. Uglovi su 45 i 30 stepeni, prilicno cini se onako odokativno odredjeni. Tvrdim da postoji optimalni, najbolji ugao zakosenja - ALI SAMO za odredjeni (polu)precnik rotora i broj magneta na njemu (odredjenih gabarita). Ima jos neka 2-3 oblika sa sve rupom u sebi za pricvrscivanje, ali za njih nisam nasao neko ubedljivo resenje, sem onih samo konceptualnih. Medjutim, cim taj sajt prodaje i takve oblike, znaci da ima i za njih dobrih resenja ... samo ih ja nisam nasao! Dakle - asortiman izbora magneta koji mogu da se nadju, odredjuje u mnogome sve ostalo.
Posle izbora magneta dolazi resavanje geometrije. Treba smestiti ceo broj magneta u odredjeni (polu)precnik rotora, uzimajuci u obzir da izmenju magneta mora postojati odredjeni bocni razmak (u slucaju Perendev-a), na rotoru uvek isti a na statoru prilicno moguce razlicit. I taj razmak magneta na rotoru je takodje "klizavo" mesto koje moze biti uzrok stabilnog stanja ravnoteze od koga ustvari bezimo. Recimo da je negde ne vise od sirine "radne" povrsine magneta (to je ona zakosena ivica). Moze i manje, ali onda dolazimo u opasnu i komplikovanu poziciju sadejstva vise magneta sa statora na jedan isti magnet rotora. Moze i vise, ali je onda praznina u magnetnom fluksu velika, sto opet ne valja jer je treba savladavati sa vise faznim pomeranjima, vecim verovatno od 3 saucesnika ... Dalje, taj razmak zavisi i od jacine samih magneta, tj. njihove velicine, a koji su sigurno od Neodijuma. Ta sorta magneta, odnosno legura, je izmisljena negde 1980 godine, a osobine su im tako dobre u poredjenju sa ostalima, da prakticno jedino oni i dolaze u obzir.
Zatim dolazi na red stator, na kome broj magneta ne mora (cak!) biti isti kao na rotoru, ali bi zdravo bilo da je deljiv sa 3. Zasto bas sa 3? Zbog faznih pomeranja koja su uglavnom neophodna ako bi da se rotor glatko obrce. Pricip kod faznih pomeranja je da uticaj 2 magnetna para nadjacaju 3-i par koji je u nekakvom kriticnom polozaju kocenja. Umesto 3 moze ih biti 5 i vise, ali je geometrija sa 3 najprostija. Napomena: bocni razmak medju magnetima na statoru ne mora biti isti kao onih na rotoru. Koliki da bude, opet je klizavo mesto... :( Prvo se resava taj razmak na statoru, a onda fazno smicanje 3 grupe magneta razlikom centralnih uglova medju njima.
Elem, sto se tice brojeva magneta, ako je na rotoru njih 12, na statoru taman imamo 12/3 = 4, tj. 3 magnetne grupe sa po njih 4, sa kojima, na prvom nivou faznih pomeranja, savladavamo opozicione polozaje koji imaju negativan smer obrtanja. Drugi nivo faznog pomeranja je izmedju 3 rotora koji cine Perendev model: rotori nisu osno paraleni vec osno zaokrenuti za neki ugao (koliki?), cineci tako pocetak spirale sa jednakim (polu)precnikom, koja je uvod u "pravu" spiralu promenjljivog precnika, koju oni tamo pametniji od nas nazivaju "vortex". Dakle kod Perendev-a imamo ukupno 2 mesta na kojima resavamo fazna pomeranja opozicionih situacija, sto bi trebalo da je sasvim dosta za pravilan izbor: magneta, (polu)precnika rotora koji zavisi od broja magneta i rastojanja medju njima, a kojih opet treba biti u nekoj kolicini ciji broj deljiv sa 3 daje ceo broj komada magnetnih parova... dosta uvezana prica u samu sebe... :(
A onda na red dolazi prakticna realizacija u nekom nemagnetnom materijalu (aluminijum, tvrda plastika). Ni izbor materijala nije skroz liberalno pitanje; od specificne tezine materijala zavisi koliki ce biti obrtni momenat inercije rotora, koji u pocetku rotacije odmaze da se rotor zavrti, ali posle pomaze da se prevazidju oscilacije magnetnih uticaja. Zatim na red dolazi izbor majstora koji ce po nacrtu SVE PRECIZNO da odradi. I to je jedno klizavo mesto ovde kod nas, mozda veoma klizavo. Tolerancije treba da su sto manje jer one uzrukuju nepravilnosti uticaja na rotor. Ne bi valjalo da krug postane jajast... Pa onda izbor dobrih lezajeva za rotor, tzv. "lagera" po starinskom... ostalo je zanatska stvar, kao recimo montiranje magneta: srafiti ili lepiti... pa onda na kraju prica sa generatorima i/ili akumulatorima, ali je ona odavno elaborirana u vise varijanti, to ne bi trebalo da bude probelem...
Da, zaboravio sam obavezne magnetne "stitove". Istina verujem da bi se vrteska vrtela i bez njih zbog onog ugla zakosenja koji unosi asimetriju, ali sa njima je mnogo sigurnije i mnogo efikasnije sto se tice ukupnog obrtnog momenta (sila puta krak). Lepo bi bilo da je krak najveci moguci tj. jednak poluprecniku rotora, ali je on kod Perendev-a prilicno manji i direktno zavistan od ugla zakosenja magneta. Mislim da ipak postoji varijanta Perendev-a koja ima taj krak maksimalan a ugao zakosenja proizvoljan... :)
Na kraju dolazi prica o broju obrtaja. Koncepcija je takva da je broj obrtaja stabilan na nekoj velicini, zavisno od zbira sila iz magneta i otpora rotaciji koji daje nekakav generator kad pravi "struju". I tu bi bilo lepo imati mogucnost menjanja obrtaja od 0 do max, sto Perendev opet konceptualno u osnovi nema (moze malo al' ne mnogo), ali se moze i to resiti... dobrim idejnim konceptom... ;)
*
Da zavrsim: mnogo, MNOGO je "klizavih mesta". Prica je sasvim ista onoj o jacini lanca koga definise najslabija karika. Ako se okliznemo samo na jednom mestu, ispasce da se ne okrece, da ne valja, da ideja ima neku skrivenu manu, da nije moguce. Zato treba biti veoma oprezan i temeljan u svemu. A najvise od svega treba verovati - u sebe i svoj zdrav razum a ne u autoritete... vera autoritetima je temelj dogme: ne proveravanje onoga sto ti kazu, uzimanja zdravo za gotovo...
postoji samo jedan apsolut u logickoj ravni desavanja/vremena:
SVE je RELATIVNO sem:
- osnovnih konstanti svemira
- logike
...i ove tvrdnje
*
Daniel J. Boorstin: The Discoverers, A History of Man’s Search To Known
Napredak nauke zavisice od covekove spremnosti da poveruje u neverovatno, da prekoraci granicu koju namece zdrav razum.