Da probam da adresiram i ovo pitanje:
Citat:
Recimo, pojavi se neki matematički genijalac negde. Zašto bi njemu bilo zanimljivo da na nekom inženjerskom projektu, pa makar bio naučnoistraživački, izigrava Žuću račundžiju? To obično nije slučaj. Takve tipično zanima ono čime se oni bave.
Prvi veliki faktor je raspoloziv broj pozicija i njihova dostupnost.
Ako izuzmem likove poput Perelmana, koji se neda preveslati, masa ostalih genijalaca
se pre ili kasnije suoci sa najbanalnijim aspektima materijalne fizike planete - sa cinjenicom
da mora da se jede, da mora da ima gde da se spava, da za podizanje porodice treba
sredstava, da vec i prvo dete unosi mnogo vise odgovornosti nego sto je odgovornost
prema cistoci profesionalnih izbora.
Trenutno, raspolozive pozicije za teorijsku fiziku (prema iskustvu bliskih prijatelja) su
na apsolutnom minimumu, placene izuzetno malo, dostupne najstarijijima i najuglednijima
u akademskim krugovima. Bolje placenih alternativa ima znatno vise, i uglavnom su u
primenjenim naukama, tehnologiji, pa cak i u inzenjeringu. U okruzenju u kojem obicno
ne postoji sigurnost koje nosi nasledstvo od proslih generacija (recimo: stan od matoraca),
ovakvi izbori se ne mogu preskociti.
Kad je rec konkretno o matematicarima, cak i pre 70 godina, Milomir Stanisic
http://sr.wikipedia.org/wiki/%...%D0%BD%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B
(head of Aerospace Eng na Purdue, mentor Neal Armstronga) doktor masinstva i doktor matematike,
je izmedju godina u kojima je po Ilinoisu i Indijani kopao sanceve i grobove za nadnicu i godina
u kojima je bio u samom vrhu najplacenijih aerospace konsultanata verovatno morao da napravi
neki izbor te vrste.
Iako je nedvosmisleno bio naucnik (
http://scholar.google.com/scho...&as_sdt=1%2C5&as_sdtp= )
ocito da mu je bilo zanimljivo da se bavi konkretnijim problemima. Ili - bar nije nalazio da je
mismatch izmedju zelja i raspolozivog u velikom raskoraku.
U odnosu na ono sto je znao, u onome cime se bavio bio je upravo neka vrsta hiper-Zuce racundzije.
Drugi veliki faktor moze da dodje od zadovoljstava nevezanih striktno za nauku kao nauku.
Videti da plod tvoje manje teorijske a vise prakticne invencije konkretno spasava neciji zivot,
moze da znaci puno. Geddes je isticao da mu je medju svim izumima daleko najvise znacio
mali prsten koji se moze staviti tromesecnoj bebi oko prsta i koji non-invazivno meri i dojavljuje
mnostvo vitalnih zdravstvenih parametara.
Verujem da ne postoji nijedan vrhunski naucnik koji ne bi pristao da trampi bar deo svojih naucnih
doprinosa za nesto znatno prostije sto bi efektivno resilo neki od gorucih problema covecanstva
(glad, bolestine, bedu).
Na kraju krajeva (ontopic) Srbiju moze da potpuno ravnopravno zanima bilo koja kombinacija
(teorijska nauka ili ne, nauka ili inzenjering) koja bi za krajnji efekat imala da se zemlji donese
bilo kakav konkretan prosperitet koji odlucujuce moze doneti uspesan genije - naucne veze i
ugled, protok eksperata i ekspertiza, konkretni projekti, radna mesta.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 01.09.2012. u 06:19 GMT+1]