Ako se pozabavimo statistikom sa najveće berze polovnih automobila u Evropi (verovatno i na svetu), dolazimo do sledećih podataka:
Na cijelom sajtu postoji samo jedan jedini automobil 1.4 tbi sa pređenih najmanje 75.000 km. Onih sa više od ove kilometraže nema jer su već odavno pronašli zasluženo mjesto

.
Nasuprot njemu nudi se 120 vozila sa motorom 1.2 TSI i pređenih više od 150.000 km. Preko 20 primeraka su sa prevaljenih 200.000 km i više, a noekoliko preko 300.000 km. Ima neloliko Škodi Yeti, nemalih SUVova, koji dobacuju 350.000 km sa tim “ozloglašenim” 1.2 TSI motorom.
Po kojoj se onda logici i sa kakvim argumentima taj 1.4TBi pokazao u praksi bolji, ne od TSIa već od bilo kog drugog motora? Mozda po Bačevićevoj?
Logici po kojoj je na blogovima bolji, ali u praksi to ne mora biti
Alfa 159, koja je prvobitno bila predložena pa naknadno obrisana (vjerovatno zbog podsmeha jer samo to i može biti) dijeli platformu sa Vectrom C, jednim od najgorih automobila svih vremena. Vectra je konstrukcijski (i tehnoloski) ista kao Alfa 159 s tom razlikom što u Opelu bar prkidači u kabini uglavnom funkcionišu

.
Insignia je naslednik Vectre C, i nije, osim u dizajnu, mnogo odskočila od svog prijethodnika. Nestabilan, zamoran, veliki potrošač sa bezbroj nerešivih problema. Niko normalan ko želi duže putovati, taj automobil neće kupiti.
Predložena Oktavija, mada izraubovana (jer se ni u Nemačkoj dobra ne može kupiti ispod 8000 eura) je duplo bolji automobil od Opela (bilo kog).
Za 6 do 7000 eura može se kupiti solidan Avensis, ili Mondeo. Oba i u dizel varijanti, ako neko baš iz principa ne želi Njemca. Oba imaju dobre automatske menjače. U Mondea je vrlodobar, a u Toyote odlican.
Za putovanje sa automobilom u “D” segmentu ne treba razmišljati o manualnom mjenjaču.
Automatski mjenjač je kao narkotik koji prepolovi umor na dugim putovanjima.