Citat:
I. Prvog dana u 20.15 zove I., panicno kaze: avijoni polecu iz Avijana!
Idem u kuhinju i trpam u torbu desetak praznih pivskih flasa. U 20.30 prvi Tomahavkovi gruvaju.
Majka i otac: jesi lud, gde ces? Po pivo. Kakvo pivo?
Ljudi, kazem ja, kako to. - Rat pocinje, a ja bez piva?
Ulazim u lift i spustam se u prizemlje. Ispred lifta citava zgrada. Hoce u skloniste, a vrata na lancu.
Ljudi, kazem, pustite me da odem po pivo. Krici, psovke, - kakvo pivo kazu? Pa apatinsko.
Dva tri frajera se histericno smeju.
Ulazim u privatnu prodavnicu, gazdarica i gazda nacisto bledi, mucaju. Pitaju me sto sam dosao. Po pivo, kazem ja.
Ma kakvo pivo, - skoro se deru!? Pa, Apatinsko, kazem ja. 10 flasa.
Smiruju se, gazda kaze: zeno, daj i meni jedno. Ispijemo po jedno i odem kuci. Normalno liftom, jer ako se zaglavim - imam 'ladnog piva.
II. I tako: pre podne citanje filozofije (Koplston, Windelband, klasici), popodne - pivo.
Narednog dana pivo, normalno, poskupi. Kao, problemi sa dostavom. Svako hoce da profitira.
I tako sam tokom bombardovanja popio izmedju 20 i 30 gajbica (po 24 flase) piva.
Pa sam sam sebi rekao - ili ce me ubije pivo - ili bombardovanje. Bolje pivo.
Sedim nocu na krevetu, posle tusiranja hladnom vodom (zdravlje pre svega), ispijam 8-10. flasu piva i kazem sebi - i pijenje piva moze biti tezak posao.
Bombardovanje mi se pretvorilo u Be-ge-de oktoberfest piva, usred proleca-leta. Na 3-4 strateska mesta u gradu sam uvek mogao da se pozovem na 2-3 piva, tako da mi zamracenje nije padalo tesko. Posle sam primenio trik, napunim bocu od 1,5l i nosim sa sobom.
III. Jedne veceri se vracam sa Dushanovca, ima tamo neka ekonomska skola. U dvoristu, odmah do zida LPA baterija. Strazar se dere da prolazim. Popenjem se uzbrdo do parkica, sednem na klupu i masim se za pivo. Kad je zviznulo, - dve ulice nize! Dva dana sam lose cuo, ... a miris! Bacilo me preko klupe, a unaokolo samo padaju kamenice. U polumraku pipam, - trazim bocu s pivom, naslucujem - klokoce. Taman je zgrabim, kad dva ubledela pandura. Sta radis, deru se, jesi ziv? Pruzam bocu, - ocete pivo? Jedan me mal' nije streljao, repetira pistolj. Jadnik iz provincije. Ovaj drugi lokalni. Kaze, e koji si ti lik, - daj da gutnem, pa begaj odavde.
U pivu je spas.
IV. Gledam ljude po mostovima, i pitam se - kako mogu bez piva. Ja to ne bih mogao.
V. Stojim na balkonu sa pivom u ruci, gledam narandzaste plamicke Tomahawkova kako sestare nebom. Grmi Batajnica, al' grmi i Pancevo. (Na obali Dunava sam). Gore, mladjahni komsija bogoradi i urlice, skida sve sa neba, sto nekaznjeno proleti pored PVO. A ono samo seva. U sebi, kazem: I drink for that! Nisam hteo glasno, da ovaj odozgore ne skoci preko balkona, - ima malo dete ...
VI. Sedim u mraku, normalno, s pivom. Kad ono zviz, ode TV! Popnem se na krov zgrade, lepo se vidi. Pomislim: 92' (pre rata) sam 'ladno dao otkaz. I sad sam, hvala pivu, ziv.
Odem kod ortaka na Zvezdaru, ima tamo jedan soliter, a oni pri vrhu, pogled na Avalu i Bgd puca.
Boom! - ode TV toranj! Boom - ode Generalstab! Pred jutro, pocne da ljulja. Zemljotres!
Mislim se, s pivom u ruci, - hebi ga, niste me ubedili.
citat:
"Ali covek je izvrsio zlocin, on je ubio coveka!" Pa sta onda? Posto je sam ubijao, on zasluzuje istu sudbinu".
Lucius Annaeus Seneca / "Epistulae morales ad Lucillium"
........
VII. Trigliceride i pritisak sam posle oborio.
P.S.
"Sve je u redu dok ne "roknu" Apatin i Celarevo.