Očigledno nemamo isto shvatanje matematike. Matematika je najegzaktnija nauka i ne dopušta proizvoljnosti. Predmet matematike su deduktivna zaključivanja.
Zaključivanje da pod pretpostavkama A
1,...,A
n važi B je deduktivno ako je B nužna posledica pretpostavki A
1,...,A
n, tj. ako nikako nije moguće da važe svi od iskaza A
1,...,A
n, a da ne važi B. Primera radi, zaključivanje da za realne brojeve a,b,c važi a=b ako važi ac=bc nije deduktivno, jer za vrednosti a=1, b=2, c=0 važi ac=bc, ali ne važi a=b. Za razliku od toga zaključivanje da je a=b iz pretpostavki da su a,b,c realni brojevi, c nije nula i ac=bc jeste deduktivno, jer nema nikakvih kontraprimera, tj. slučajeva da važe sve pretpostavke, ali ne i zaključak.
Kada izaberemo interpretaciju polaznih pojmova neke teorije i vrednosti parametara (promenljivih), onda možemo govoriti o tačnosti iskaza na jeziku te teorije (u toj interpretaciji, pri tim vrednostima parametara). Neko zaključivanje obaraju samo slučajevi u kojima važe sve pretpostavke, ali ne i zaključak. Primeri u kojima bar jedna pretpostavka ne važi potvržuju zaključivanje bez obzira na tačnost zaključka. Primeri u kojima zaključak važi potvrđuju zaključivanje, bez obzira na tačnost pretpostavki.
Deduktivno zaključivanje je, slobodnije govoreći, zaključivanje koje je tačno pri bilo kojoj interpretaciji polaznih pojmova i pri bilo kojim vrednostima parametara. Ja sam mogao da razmatram slučaj u kome su a,b,c matrice, a ne realni brojevi. Zaključivanje bi u tom slučaju bilo tačno, jer je u tom slučaju pretpostavka da su a,b,c realni brojevi u tom slučaju netačna.
Između pojma deduktivnog zaključivanja i matematičke teoreme zapravo nema razlike. Stoga se na matematiku možete potpuno osloniti, bez bojazni od pogrešnih zaključaka. Naravno, sve pod prepostavkom da se matematika primenjuje korektno.
Matematika ti ne može odgovoriti na pitanje koliko imaš godina, već ti može pomoću rešavanju sistema relacija, a da li si ti realan problem korektno matematički modelirao, to je drugi problem. Problema matematičkog modeliranja nematematičkih problema nije
Kako se matematika primenjuje na nematematičke probleme? Da bih matematički rešio neki nematematički problem, treba prvo da ga matematički modeliram (tj. da nađem neki matematički problem i interpretaciju u kojoj se taj matematički problem svodi na problem koji modeliram), potom da rešim matematički problem i na kraju da protumačim šta to matematičko rešenje zapravo znači u kontekstu polaznog problema (tj. da primenim prethodno nađenu interpretaciju). Ono što matematika garantuje je da njene teoreme važe u svim interpretacijama i tu nema nikakvih proizvoljnosti.
Citat:
zzzz: Treba reći da su protivriječnosti u matematici i fizici različiti pojmovi.
Naprimjer, korektno riješite neki zadatak iz matematike sa godinama
oca,majke i sina.Rješenje je da sin ima -7 godina.(A ima čak i zadataka gdje je rezultat korijen iz negativnog broja.)Za mat. korektno, za fiziku neprihvatljivo.
Protivrečnost uslova je protivrečnost uslova, tj. svojstvo uslova, da držeći se samo njih, možeš izvesti zaključak i njegovu negaciju. Ovaj primer ti ne valja, jer nematematički problem nisi modelirao kako treba.
Citat:
zzzz: Čuvena su dva misaona eksperimenta u STR koja vode do protivriječnosti u
fizikalnom smislu, ali ne i u matematičkom.
a)Braća blizanci putuju velikom brzinom u suprotnim smjerovima.
b)Prelazak bicikliste preko pruge sa gledišta dva posmatrača.(Pojam istovremenosti.)
STR ne vrijedi u ovom našem realnom svijetu, a mi fiziku razvijamo baš za ovu stvarnost.
Paradoks blizanaca nije protivrečnost STR, već protivrečnost STR + pretpostavke P da pod tim sulovima blizanci treba podjednako da ostare. Time bi dobio protivrečnost STR samo ako bi uspeo da iz STR izvedeš P. Ovako, STR protivreči samo tvojoj želji da P važi. Naravno, ona time protivreči prirodi ako si stvarno izvršio eksperiment sa blizancima i dobio rezultat P i neslaganje sa STR unutar tačnosti merenja. Isto važi i za paradoks bicikliste.
Citat:
zzzz:
STR funkcionira samo u mašti.
Ovo sam celo vreme pokušavao da izvučem od nerelativista.
Da li se i Sprečo i galet@world slažu da STR može da funkcioniše u mašti?
Ako se slažete, onda nemamo o čemu da raspravljamo, jer je upravo to ono što ja celo vreme zastupam. Onda smo se složili i doviđenja. Onda je za obaranje STR neophodan stvaran eksperiment, pa kad ga napravite i ishod se ne bude slagao sa STR, onda mi pošaljite privatnu poruku ili e-mail da prodiskutujemo o eksperimentu, a dotle doviđenja.
Citat:
zzzz: Ajnštajn je predložio da STR vrijedi u prostorima bez uticaja gravitacionih polja.
Tamo gdje egzistiraju samo prostor i vrijeme.Bez materije, bez energije.STR opisuje
apstraktne prostore kojih nigdje nema osim u mašti. Nije to predmet fizike.
Ma, nije valjda. A šta je predmet fizike? Traženje sveobuhvatne i apsolutno tačne teorije bez ograničenja? Pa, niko od ozbiljnih naučnika ne misli da je taj cilj ostvariv. Naučne istine nisu ni večne, ni apsolutne ni sveobuhvatne, već privremene i približne, a nauka je samo naše ljudsko znanje o svetu, koje je delimično, tj. nepotpuno. Razvoj nauke se ogleda u tome što vremenom naučne istine postaju sve tačnije i sve potpunije.
Po Ajnštajnu, STR je približno tačna teorija u uslovima slabih gravitacionih polja. Ta teorija ne obuhvata gravitacione fenomene i može se primenjivati u slučajevima kada su gravitacione sile zanemarljive. Npr. vrlo je primenljiva na fiziku mikrosveta, gde su gravitacione sile toliko slabe, da do danas nisu izmerene. Tek veliki hadron sudarač (LHC) treba da je dovoljno moćan da to može da meri. Takođe, po Ajnštajnu, to je mehanička teorija višeg reda tačnosti od klasične mehanike. Naravno da se i klasična mehanika primenjuje, npr. u mašinstvu i građevini, bez obzira što se zna da nije apsolutno tačna, ali je za te primene dovoljno tačna, a ima prednost nad tačnijim teorijama da je jednostavnija od njih.
Citat:
galet@world: Pokazao sam to još davno u poruci "Ajnštajnova računica" za koju si ti rekao da je "tačna ali
nije Ajnštajnova". Radi se o sračunavanju puteva u interferometru.
Može li link na tu poruku ako znaš gde je?
Citat:
galet@world: Ali rezultati ove nameštaljke su u suprotnosti sa logičkim principima i sa realnošću, konkretno su
u suprotnosti sa
aksiomom o jednakim posledicama jednakih uslova t. j. u suprotnosti sa onim
što se u prirodi zaista dešava.
Usuđujem se da iskažem još jedan sličan aksiom - ovako:
Međusobno jednake stvari pod jednakim uslovima manifestuju se kao
međusobno
jednake u bilo kom referentnom sistemu.
NEOBORIVI AKSIOMI O
JEDNAKIM POSLEDICAMA JEDNAKIH USLOVA I O
MEĐUSOBNOJ JEDNAKOSTI DISKVALIFIKUJU STR KAO NAUKU DEFINITIVNO
Te tvoje aksiome ja mogu da protumačim i ovako:
Recimo da dva crvena aviona polete na način koji si opisao. Kontrolori leta i piloti aviona prave izveštaje o onome što vide. Sutra na isti način polete dva zelena aviona i opet kontrolori leta i piloti aviona naprave izveštaje o onome što vide. Kasnije se ti izveštaji uporede.
STR predviđa da će se uzajamno poklapati izveštaji kontrolora leta o crvenim i zelenim avionima, kao i izveštaji pilota prvog crvenog i prvog zelenog aviona, kao i izveštaji pilota drugog crvenog i drugog zelenog aviona.
Da li je sda nešto jasnije?
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.