Citat:
Prema PSSS sledi da izvor svetlosti emituje poseban spektar za svaki inercijalni sistem u skupu inercijalnih sistema čije su granice definisane ekstremnim vrednostima brzina spektara u odnosu na izvor.
Ja ne govorim o jednoj svetlosti nego o skupu svetlosnih spektara koji imaju različite brzine u odnosu na inercijalni sistem makroizvora
Svetlost sa onog drugog elementarnog izvora nema brzinu c u odnosu promatrača pa je on ne može ni detektovati
Ako promatrač «pređe» u inercijalni sistem tog drugog elementarnog izvora onda će je moći detektovati, ali sada neće moći detektovati onu svetlost sa prvog izvora jer sad ona nema brzinu c u odnosu na njega.
Ovo znači da je svetlost višestruka, a zašto ne bi bila višestruka i to po brzini rasprostiranja kad ima toliko mnogo elementarnih izvora. Svaki elementarni izvor se kreće i emituje svoju svetlost.
Jedini medijum je uvek vakuum, ali on može imati različita svojstva zavisno od vrste materijalnih čestica koje su u njemu raspoređene.
Taj atom ne miruje! On sasvim sigurno osciluje i nikada se ne nalazi ni u jednom inercijalnom sistemu već samo prolazi kroz beskonačan skup inercijalnih sistema koji je ograničen minimalnom i maksimalnom brzinom atoma. Oscilovanje je u potpunosti neinercijalno kretanje. Atom može emitovati elementarnu svetlost sa bilo kog energetskog nivoa i prolazeći kroz bilo koji inercijalni sistem koji sadrži taj skup, a to znači da emitovana svetlost može imati bilo koju frekvenciju i bilo koju brzinu va + c gde atom «raspolaže» sa brzinama va u svom oscilatornom kretanju
Da li smo se razumjeli ko Nasrudin i mudrac? Ove tvoje navode ja shvatio: Makroizvor emituje širok spektar, sa različitim brzinama svjetlosti u odnosu na makroizvor?! Detektor, u zavisnosti od svoje brzine kretanja u mediju u kojem se prostire taj „široki spektar“ detektuje vidljivu svjetlost iz tog spektra koja u odnosu na njega (detektor) ima brzinu
c.
Strogo razdvajam emitovanje od detekcije.
Čim kažeš: „izvor emituje“, tu moramo stati i analizirati sadržaj (1. ko (što), 2.kada, 3.gdje, 4.kako, 5.zašto,
6. ???, (ima i ovo šesto....).
Ako se izvor nalazi u vakuumu (kreće se u vakumu, kažeš „atomi osciluju“ u vakuumu), onda u tom vakuumu moraš odrediti i
mjesto -3. gdje i
vremenski trenutak 2.kada. To – kada- je relativna nula na „vremenskoj osi“ od POSTANKA do NESTANKA svega što postoji (svega što znamo da postoji i svega što još i ne znamo da postoji).
Ako si odredio
mjesto u vakumu i kažeš da se izvor kreće i takođe kažeš da se i to nešto (svjetlost, široki spektar) emitovano sa izvora kreće , onda već imaš dva različita i neovisna kretanja (u odnosu na već pomenuto mjesto) u vakumu. U nekom narednom vremenskom trenutku (recimo u trenutku detekcije) ćeš iskazati da se makroizvor kretao, da se „spektar prostirao“, u odnosu na šta ćeš iskazati položaj tog „nečega“ što je emitovano i nečega što si nazvao „makroizvor“? Nema dva tijela! Te dvije zamišljene tačke , dva mjesta (Početak – P i Kraj-K) pripadaju, takođe, vakuumu, te su oba navedena kretanja (oscilovanje ili kretanje makroizvora i prostiranje „širokog spektra svjetlosti“, također u vakuumu).
Sada već imaš bar tri tačke istog pravca i bar tri različite „apsolutne“ brzine u vakuumu u odnosu na vakuum (u odnosu na mjesto ili mjesta u vakuumu). Relativne brzine i relativna kretanja još nismo ni pomenuli?!
Zato sam (jednom i nikad više) postavio (Nedeljku) "zahtjev": "Hajde da vidimo šta imamo u samom startu " (c, v, K° , K', definicije, jedinice mjere,...).