Citat:
sslavko: A ako potopimo kameru u vodu? Naravno uzmemo samo onaj CCD element, bez sociva, stakala i ostalog i snimimo tu krpicu, koju cemo boju videti?
Hoćeš da kažeš da u tom slučaju ne postoji «drugi medijum» na prelazu iz vode do elementarnih detektora. I tebi svaka čast na ovako postavljenom pitanju. Takvo pitanje sam očekivao jer sam ga i sam sebi postavljao.
Hteo sam da izbegnem odgovor na takvo pitanje jer će sigurno izazvati nepotrebnu polemiku pa sam odgovorio jednostavnije ali nepotpuno. Ti i Milan me prisiljavate da to učinim. Svaka čast.
To zahteva da budem nešto opširniji.
Ne znam gde i ne znam kad sam negde pročitao nečiji slikovit prikaz atoma otprilike ovako:
Atom izgleda kao prazno fudbalsko igralište na kom se u centru nalazi samo lopta. Oko te lopte zuje komarci na udaljenosti koja odgovara udaljenosti golova od centra.
Hteo je slikovito da prikaže koliko je ustvari atom prazan. Mislim da je to bilo u vezi prikazivanja protonske zvezde koja je izgubila sve elektrone (komarce) pa su se jegra (fudbalske lopte) složila jedno do drugog t.j. zvezda je implodirala u relativno vrlo malu zapreminu sa ogromnom gustoćom.
Postavio sam sebi pitanje kako to da staklo, voda i sve ostale prozirne stvari propuštaju svetlo. Odgovor je bio jednostavan: svi ti materijali su jednostavno jako «šuplji» pa svetlost lako prolazi, međutim, zašto onda neprozirne stvari isto tako ne propuštaju svetlost?
I te stvari moraju isto tako biti retke ili šuplje.
Jedini odgovor koji se nameće je taj da neki materijali ne apsorbuju svetlost a neki apsorbuju.
Iz ovog je usledio zaključak: svetlosti se uvek prostiru kroz vakuum i nailaze na prepreke koje ih ili odbijaju ili usporavaju ili ubrzavaju ili apsorbuju.
Voda, staklo i t.d. vrlo malo apsorbuju svelost, delimično odbijaju, menjaju joj smer i na taj način «usporavaju» dok prolazi kroz njih. Rezultat je takav da izgleda da se svetlost u tim materijalima prostire sporije a u stvari je put svetlosti zavisno od vrste tih materijala produžen.
Medijum kroz koji se prostire svetlost je uvek vakuum.
U tom vakuumu se nalaze elementarne materijalne čestice sa pridruženim poljima sila kratkog dometa koja utiču na prostiranje svetlosti.
Ovaj odgovor smatram svojim drugim logičkim otkrićem. Kako se uopšte može govoriti o prostiranju svetlosti kroz neki medijum? Kroz šta? I šta je medijum? Medijum treba definisati kao prazan prostor u kom deluju polja sila materijalnih čestica koje su vrlo retko raspoređene u tom prostoru. Taj raspored i polja sila sigurno zavise od vrste materijalnih čestica, njihovih svojstava, uslova pod kojim su udružene i ko zna od čega još.
Ovo je odgovor koji sam hteo da izbegnem, jer se ovim otvara nova tema za raspravu koja odvlači pažnju sa osnovne teme.
Od svetlosti koje prođu kroz takav prostor detektabilna je ona koja brzinom c dođe do elementarnog detektora, a koliki i kakav put je ta svetlost prešla kroz taj prostor t.j. zašto kasni pre nego što je došla do elementarnog detektora – predmet je budućih istraživanja. Treba, dakle, istraživati fizička svojstva prostora koja su definisana vrstom materijalnih čestica raspoređenih u njemu.
Naglasio sam da je ovo nova tema vrlo interesantna i opširna, pa ni ovaj odgovor ne smatram dovoljno obrazloženim niti se to zasad može temeljito učiniti, ali mislim da je principijelno jasan.