Citat:
aludanyi: Daleko od toga da sad filozofiramo :) ali sta cemo sa cinjenicom da je cena zapravo kolicina novca koju kupac na trzistu daje za odredjenu stvar umesto neceg drugog, odnosno ako recimo dignes cenu Honde Civic za 100 dolara nekoliko potencijalnik kupaca ce odustati i kupiti konkurentski auto koji je 100 dolara jeftinije od Honde ili otici na put oko sveta ili ce kupiti camac ili nesto sasvim drugo. Znaci malo je tesko praviti statistiku tipa koliko ljudi moze da kupi Hondu Civic zato sto je to nemoguce izracunati, mnogi mogu da kupe ako se odreknu neceg drugog. Da li ce to vec zavisi od svakog individualca. Prednost USA je bas u tome sto imaju veci izbor ali ne samo izbor vec i kupovnu moc zato su najveci potrosaci na svetu (sada ne govorim o tome kako i odakle imaju tu potrosnju, to je prica za neku drugu temu, ali cinjenica je da jesu najveci potrosaci i imaju najbogatije - u smislu izbora - trziste na svetu). Inace kod pitanja koliko ljudi moze nesto da kupi ili ne veoma veliku ulogu igraju sledece dve stavke: 1. Stednja, 2. Krediti, ako neki stedi moci ce da kupi stvari daleko lakse od onoga ko sve sto zaradi potrosi (u mnogo slucajeva na gluposti bez kojih savrseno moze da zivi), isto tako ako imas razvijen kreditni sistem lakse kupujes stvarii. Sve u svemu najbitnije je da znamo da kad god kupujemo A odustajemo od kupovine B, to je zapravo sustina ekonomije - zadovoljavanje svojih pretezno neogranicenih zelja i (potreba) sa ogranicenim resursima. U celu pricu uskace jos i cena vremena odnosno da li cenimo ono sto bismo kupili a nismo u mogucnosti jer nemamo dovoljno sredstava toliko vise od necega sto mozemo da kupimo da ne kupujemo nista nego stedimo dalje da bismo nakon X vremena mogli da kupimo ono sto zelimo. Naravno sem u slucaju da novac drzimo u dzepu sve vreme to nema uticaja na ekonomiju i trziste jer neko drugi koristi taj novac dok mi cekamo prema tome i dalje vazi to da je nesto kupljeno a nesto nije. Sto nas dovodi do toga da opet samo individualno mozemo da pricamo o tome da li neko moze ili ne moze da kupi nesto, standardna devijacija tu nista ne znaci.
Sto se tice crnca sa 4 dece iz primera i dalje stoji da za njega "Amerika je bogata" nema smisla, 1. jer zavisi od nekoga (bogat covek je poprilicno nezavistan) i 2. jer cak i to sto dobije kao pomoc ga ne cini bogatim, ako se drzimo statistike cini mi se da je negde oko 12000 dolara godisnje za 4 clanu porodicu prag siromastva, sto znaci da ce on i dalje biti cak i statisticki siromasan. Znaci ne postoji bogata ili siromasna zemlja ili drzava, postoje samo bogati ili siromasni ljudi, individualci, sve ostalo je iluzija u koju ljudi veruju.
Inace ako nekoga zanima statistika USA vs EU evo jedne dobre knjizice iz pera svedskih ekonomista:
http://www.timbro.se/bokhandel/pdf/9175665646.pdf
Izgleda da je postala epidemija na ES da ljudi menjaju stavove koji zastupaju slicno kao sto bacena ping pong loptica po teraco plocicama odskace
u svim pravcima na sve strane. Malo mi je tesko da se igram zmurke, i ganjam oko zbuna, tako da necu da ulazim u raspravke da li standardna
devijacija nesto znaci, da li je statistika besmislena nauka, i da li je bezumna stvar doktorat iz statistike i jos bezumnije najvece svetske banke
i osiguravajuca drustva koje takve tipove zaposljavaju za ogromne pare (znam nekoliko takvih slucajeva),
ne bili dobili sto tacnije procene.
Moram ipak da se osvrnem na ovo:
Citat:
cini mi se da je negde oko 12000 dolara godisnje za 4 clanu porodicu prag siromastva,
Nista nije neuobicajeno da crnkinja koja je sa devet muskaraca napravila deset dece sve njih potrpa u cadillac
i da ih vodi u Dunkin Donuts na krofne (odvratne, masne, presecerene)...i tako zive godinama, o trosku poreskih
obveznika u malom stanu subvencioniranom od drzave (tzv. projects) lociranim uglavnom usred urbanog jezgra,
nekada samo po par milja daleko od strogog business centra sa zasiljenim stospratnicama u kojem kvadrat kosta
beslovesno mnogo.
Siromasan nije iz prostog razloga sto je ogromna vecina radnji po USA izborom usmerena bas na taj najsiri
sloj ljudi - Safeway, K-Mart, Walmart, Lucky's, Payless Shoes, Dunkin Donuts, Subway, Marshall's, Ross,
TJ Maxx, Costco,...sa robom siroke potrosnje cesto mediokritetskog kvaliteta, mada ne uvek, moze i tu da
se nadje po sto-sta dobro, samo mora da se ronja po radnji po ceo dan. Ta i takva raja bez posla to uglavnom
radi - po ceo dan visi po radnjama, kupuje sto-sta i svojim malim dolarom pokrece ekonomiju.
Problem siromastva u USA je daleko vise problem bezperspektivnosti, loseg obrazovanja sto uvek znaci los
uvid u stvarnost, nakaradan sistem vrednosti u kojem licni kvalitet propada, nego materijalne bede.