Citat:
Ako negiramo konstantnost brzine svetlosti – onda negiramo postojanje problema t. j. negiramo rezultate eksperimenata.
Nije to baš tako.Istaknuti naučnici (relativisti) priznaju da drugi postulat nije eksperimentalno dokazan,ali mnogobrojne provjere valjanosti TR ukazuju da je postulat ispravan.Ajnštajn je nekoliko
puta u svojim prepiskama sa prijateljima naveo:”Ako se dokaže da svjetlost može ići i većim brzinama
od c,TR se mora odbaciti.”
---------------
U čemu je onda problem sa tim mjerenjem,koje uvijek pokazuje vrijednost “c”, bez obzira na relativno
kretanje izvora i prijemnika.Mjerenja su napravljena za razne frekvencije,na mnogo širem spektru od nama vidljive svjetlosti.I uvjek isto.
Mjerenje brzine u fizici je mjerenje puta i vremena,a omjer ovih veličina je “prirast puta u jedinici
vremena” ili brzina.Na ovakav način je izvršeno prvo mjerenje pomoću Jupitera i njegovog satelita.
Ali za svjetlost je ova metoda suviše neprecizna.Očekivana greška je toliko velika da višestruko prelazi
moguću promjenu brzine pri relativnom kretanju izvora i prijemnika.Čak i kada su u pitanju astronomske
brzine.
---------------
Brzina prostiranja talasa se može mjeriti mnogo preciznije.Pomoću frekvencije i talasne dužine.Njihov
umnožak daje brzinu.(Dužina jednog talasa * broj talasa u jednoj sekundi=pređeni put u jednoj sekundi.
1)Mjerenje frekvencije ide komparacijom sa paralelnim izvorom kome znamo frekvenciju.Kontrolisana je satom.Zbog razlike dolazi povremeno do poklapanja i interferentnih poništavanja.Ovo se da brojati i
odrediti period ponavljanja.Lako je izračunati koja je to frekvencija za koju dobijemo takav period.
Tačnost ove metode je toliko visoka da se može razabrati promjena frekvencije kod relativnog kretanja
brzinom manjom od o.1m/s.(možda i još manjim!).
2)Talasnu dužinu mjere na uređaju sličnom Majklsonovom.Jedno ogledalo se pomjera vijkom,a fotoćelija
broji interferentna poništavanja pri.Dakle pri svakom pomaku od pola talasne dužine,put se na tom kraku promjeni za cijelu talasnu dužinu i ponovi poništavanje.Prebrojimo broj poništavanja na 1 cm i
izračunamo talasnu dužinu.Tačnost je tolika,koliko precizno možemo izmjeriti onaj jedan cm.
----------------
Gdje nastaju teškoće?Mjerenje pokazuje da se pri relativnom kretanju mijenja ne samo frekvencija nego i talasna dužina.
A umnožak uvijek ostaje isti:”c”.Ovo je ključna tačka.Postoji izvjestan oprez kad je u pitanju korektnost mjerenja talasne dužine.
Uticaj mjernog uređaja je problematičan.Pa je i drugi postulat ostao otvoreno pitanje.Ima nekoliko hipoteza koje pokušavaju
objasniti ovaj fenomen.
Dane je iznio svoju originalnu ideju.Interesantna je,nije za potcjenjivanje.
Ukratko:Polazi od pretpostavke da je mjerenje sasvim korektno,tj dobiju se ispravni rezultati.Ali drugi postulat ne vrijedi
jer izvor emituje brzinski spektar,a prijemnik reagira samo na one talase koji se u odnosu na njega kreću brzinom „c“
ili usko oko te vrijednosti.
________________________________
Najbolja kritika formule za Sagnac effect:
https://www.omicsonline.org/op...090-0902-1000189.php?aid=78500
OK evo prave formule:P=2wft^2 [period]