Teorija Relativnosti

Mislim da je prepotentno govoriti o "čestičnim" efektima. Mi jednostavno ne znamo šta su "čestice".

ZZZZ, 40cigarettesoncopofcoffie, galet@world, jutros me razbudilo „intuititivno uzbuđenje“ (sastavni dio „šestog čula“), inicirano vašim porukama.
ZZZZ, uvijek si znao izdvojiti ( ukazati , „ubosti“, navesti, ...) suštinu „problema“.
Dane, ideja (u svakom slučaju je bolja od Ajnštajnove) o različitim brzinama svjetlosti meni se nametala kod razlaganja „bijele svjetlosti“ na „dugine boje“, te kod „kosmičkih zračenja“. Nisam o tome razmišljao sputan „vjerovanjem“ drugima.
Zato te molim: pređi na frekvencije i talasne dužine emitovane svjetlosti „elementarnih izvora“, suprpoziciju talasa emitovanih od „elementarnih izvora“, ..., te njihovo prostiranje kroz „optički homogenu sredinu“ (frekvencija, talasna tužina, brzina prostiranja , prije „detekcije“). Možda mi „otvoriš oči“ za nove spoznajne puteve u ovoj oblasti.
40cigarettesoncopofcoffie, svaka nova ideja je dobrodošla! „Ništa nije toliko sveto da ne bi moglo biti prevaziđeno“!
ZZZZ, upravo način „mjerenja“ (posmatranja) u konkretnim primjerima pomoću frekvencija i talasnih dužina inicirao me na zaključak da nema ni jednog jedinog eksperimentalnog dokaza za ispravnost STR po pitanju „dilatacije vremena“ i „kontrakcije dužina“. Molim te, nastavi sa konkretnim usmjeravanjem..!
Dane, „crveni“ - „plavi“ pomak sebi sam „objasnio“ (formirao vlastitu viziju) kao posljedicu promjene relativne brzine „posmatrača“ – „detektora“ u odnosu na brzinu svjetlosti u vakuumu. Za tu brzinu (brzinu svjetlosti u vakuumu) vezao sam zamišljeni Euklidov prostor, sa određenim brojem talasnih dužina i odgovarajućom frekvencijom za c ≈ 3∙10⁸m/s = λ₀∙f₀ i vrijeme: c = λ₀∙f₀ = c∙T₀∙f₀ = λ₀/T₀. Zato sam te pitao „šta vidimo okom“ (brzinu, talasnu dužinu, frekfenciju, ili neku kombinaciju tih veličina u vremenu, ili čisto energiju talasa, ili....), a šta „vidimo“ ( kako mjerimo) fizičkim sredstvima (aparatima, spravama,...) iz našeg („pokretnog“ sistema iz kojeg ne možemo pobjeći) Zemlja – sistema.
„Relativistima“ zamjeram površnost u „početnoj izjavi“: Uspostavimo koordinatni sistem K°, uspostavimo brzinu c i uspostavimo brzinu v (te onda idemo u posmatranje i analizu). Lorentz-a (a ne Einstein-a i ne mogućnost objašnjenja „konstantnosti brzine svjetlosti“) i djelimično Hajgensa „optužujem“ za „iskrivljavanje“ prostora i vremena.
Sugestijom da otvoriš posebnu temu nisam sugerisao i da se odrekneš ideje, već da se posebno razmatra i (temeljitije) analizira ta ideja, a da ovdje koncentrišemo sadržaje na „zvanične stavove“ („istine i zablude“ Albert-a Einstein-a u STR, a nakon toga i u OTR), jer: STR treba uništiti , ako želimo omogućiti nove puteve i nove sadržaje spoznaje u ovoj oblasti.

O ovome sam pisao još prije dvije godine (ali Nedeljka i Cibernoida nije interesovala moja „taraba“ i letve na njoj , „gusjenica“- stonoga i njeni koračići – talasne dužine).

Ja zaista polazim od pretpostavke da su rezultati eksperimentalnih istraživanja tačni. Ne vidim zašto bih negirao te rezultate. Konstantnost brzine svetlosti nije ničija izmišljotina već eksperimentalna činjenica. Uostalom često se navodi sve tačnija vrednost te brzine, a relativno kretanje se uopšte ne pominje, t. j. nikad se ne kaže da to važi samo ako se izvor i promatrač kreću nekom određenom brzinom.
Dakle problem je nesumnjivo tu. Treba ga rešiti.
Pa ajde da ga rešimo!
Problem pojednostavnjeno glasi:
Možemo da se krećemo bilo kojom brzinom, ali svetlost prema nama ima uvek istu brzinu!
Dođe mi da uzviknem kao pokojni Mladen Delić:
O ljudi moji, zar je to moguće!
Činjenica je da je to moguće, ali kako?
Problem je „rešio“ veličanstveni Albert žrtvujući prostor i vreme.
Kaže se da je u dilemi tumačenja nekog svojstva prirodne pojave jedini relevantan sudija – eksperiment.
Ovo je tačno, ali eto, kad se umeša ljudski razum, taj sudija može biti krivo shvaćen.
Tumačenje eksperimentalnih rezultata mora biti logički argumentovano.
To upravo nedostaje Specijalnoj teoriji relativnosti.
Nauka je ozbiljna kategorija ljudskih dostignuća i kulture, tu nisu dopušteni previdi i aljkavost.
Pre svega trebalo bi da definišemo šta je eksperiment.
Eksperiment je namerno dovođenje prirodnih pojava u uslove pod kojima se među njima ostvaruje interakcija. Ta interakcija je rezultat svojstava nekih od tih pojava – učesnica u eksperimentu. U principu mi ne možemo znati kojih svojstava i kojih pojava. Da bi to znali moramo detaljno analizirati svojstva svih pojava učesnica koji mogu uticati na rezultat interakcije. Ispitivanje nekog određenog (željenog) svojstva prirodne pojave moguće je ako znamo svojstva ostalih pojava koja učestvuju u eksperimentu i koja ne mogu uticati na zaključak o ispitivanom svojstvu. U tom smislu treba poznavati ta druga svojstva, a ne pretpostavljati ih i to neosnovano pa na osnovu takvih nenaučnih pretpostavki donositi zaključke o rezultatu interakcije. To je neprecizan, aljkav i pogrešan pristup - dakle nenaučan.
Moja hipoteza o brzini svetlosti nije nikakva proizvoljna neargumentovana izmišljotina tipa „ajmo probati ovako“, nego sledi iz niza zaključaka koji se normalno nameću u logičkom rasuđivanju i eliminaciji grešaka zbog neprincipijelnog (aljkavog) pristupa u vršenju eksperimenata i interpretaciji eksperimentalnih rezultata.
Evo tog logičkog niza. (koliko je on logički – prosudite sami)
1. Detektabilnost
Jedna od osnovnih karakteristika elektromagnetskih talasa je brzina c.
Eksperimentalna istraživanja brzine svetlosti pokazala su da i svetlost ima brzinu c pa je Maksvel na osnovu toga zaključio da su i svetlosni talasi delovi elektromagnetskog spektra, odnosno da su to EM talasi.
Talasi koji nemaju tu karakteristiku nisu elektromagnetski talasi, ali time nije dovedeno u pitanje postojanje i takvih talasa.
Naše oko opaža svetlost – dakle ostvaruje interakciju sa elektromagnetskim talasima.
Nema ni logičkog ni eksperimentalnog osnova pretpostavka da bi naše oko moglo interagovati i sa talasima koji nisu elektromagnetski, dakle koji nemaju brzinu c. Takvi talasi su kvalitativno drukčiji. Upravo je to velika principijelna greška u rasuđivanju autora STR. Odakle mu osnov za takvu pretpostavku? To nikako ne smemo da pretpostavimo. To mora da se istraži i ustanovi.
Ako nije konstatovana svetlost drukčije brzine od brzine c onda za to mogu postojati samo dva uzroka:

a) takva svetlost ne postoji
b) takva svetlost postoji, ali je ne možemo detektovati uređajem za detekciju elektromagnetskih talasa.

Ovaj drugi mogući uzrok je u potpunosti zanemaren ili još gore pretpostavljeno je čak da se „podrazumeva“ da bi oko ili drugi uređaj za detekciju EM talasa mogli detektovati i talase koji nisu elektromagnetski!!!
To je van svake sumnje pretpostavljeno, jer su vršeni eksperimenti koji su imali cilj da se ustanovi postojanje takve svetlosti. Budući da detektori nisu detektovali takvu svetlost zaključeno je da ona ne postoji. Ovo je čist incident
nad logikom i zdravim razumom.
To uopšte nije dovoljan uslov da se proglasi nepostojanje takve svetlosti.
Ja sam usvojio uzrok pod b) s jednakim opravdanjem ili čak jačim od uzroka pod a). Takvu svetlost nemamo čime detektovati sve dotle dok ona ima različitu brzinu od vrednosti c.
To je moj prvi argumet. On glasi:
Ne mogu se detektovati neelektromagnetski talasi uređajima za detekciju elektromagnetskih talasa. Ovo nije dovoljan uslov za zaključak da takvi talasi ne postoje.
Detektabilnost je samo jedno od svojstava svetlosnih talasa. Ona je ostvariva samo uz uslov da svetlosni talasi imaju brzinu c u odnosu na detektor i kad imaju brzinu c u odnosu na detektor zato što detektori mogu intergovati samo sa takvim talasima ( što je ustvari genijalno rešenje prirode za svetlost kao nosioca informacije).
2. Višestrukost
Sledeća površnost je isto toliko odlika rezonovanja autora STR:
Razmatra se brzina svetlosti u odnosu na inercijalni sistem promatrača i inercijalni sistem izvora svetlosti, pri tom se uvek misli na jedan izvor svetlosti koji može da se nalazi u nekom inercijalnom sistemu.
Ni jedan realan izvor svetlosti nije JEDAN IZVOR već ogroman skup elementarnih izvora. Ni jedan elementarni izvor se ni na jedan trenutak ne nalazi u nekon inercijalnom sistemu već samo prolazi kroz određen beskonačan skup inercijalnih sistema.
Elementarni izvor svetlosti ne nalazi se nikada u nekom inercijalnom sistemu, zato što osciluje i može emitovati svetlost prolazeći kroz bilo koji inercijalni sistem u toku neke oscilacije. Emitovana svetlost ima brzinu c u odnosu na taj inercijalni sistem.
To je moj drugi argument koji glasi:
Budući da je svaki realan izvor višestruk po broju elementarnih izvora i po brzinama tih izvora u trenutku emisije u odnosu na bilo koji inercijalni sistem – onda i brzine emitovanih svetlosti moraju biti višestruke odnosno različite.
Dakle u eksperimentima na osnovu kojih je konstatovana brzina svetlosti ne može se govoriti ni o jednom izvoru svetlosti ni o inercijalnom sistemu izvora svetlosti. To jednostavno nije istina.




_{[Ovu poruku je menjao galet@world dana 05.01.2007. u 21:15 GMT+1]}

Dane, razmišljaš li o ovome što sam prošle sedmice napisao: c ≈ 3∙10⁸m/s = λ₀∙f₀ = λ₁∙f₁ = λ₂∙f₂ = itd (u zavisnosti od relativne brzine). Zar je potrebno neko drugo (drugačije , „bolje“ od eksperimentalnog) objašnjenje „problema“ konstantnosti brzine svjetlosti? Uopšte „ne vidim“ nikakvog problema sa brzinom svjetlosti niti sa „konstantnom brzinom svjetlosti u optički homogenoj sredini“! Ko (i gdje) je to pitanje „problematizirao“?

mislim da kužim što Dane želi reći...

ako je pun k.... pojedinačnih izvora svijetlosti, a jest,
onda je rezultat svih tih pojedinačnih izvora upravo
slika koju mi vidimo svojim očima

baš na tome se zasniva holografija
u prilogu šaljem slike
- jedna prikazuje holografski zapis ( ona mutna ),
koji se ustvari sastoji od nebrojeno puno kružnica koje se isprepliču ( nastale kao posljedica
sfernog rasprostiranja svijetlosti koje je palo na "negativ" )
- druga prikazuje 3D sliku koja nastaje kada se taj holo-snimak osvijetli na sličan način na koji se snimio

• Dane, mislim da bi ovo bilo dovoljno da si probaš predočit svoju ideju u kombinaciji sa gore napisanim
i dođeš do nekih zaključaka

Sprečo:
„c ≈ 3∙108m/s = λ0∙f0 = λ1∙f1 = λ2∙f2 = itd (u zavisnosti od relativne brzine).“

O tom sam razmišljao i pisao kad samo objašnjavao Doplerov efekt

„Ko (i gdje) je to pitanje „problematizirao“?”

Zaista ne mogu da verujem da ne vidiš u čemu je problem.

Pitanja su počela da se ponavljaju i na većinu sam već odgovorio u prošlim postovima.

Milane
Pitanje aberacije je vrlo interesantno, ako se uvaži STR zato što po toj teoriji brzina svetlosti se ne može sabirati sa drugim brzinama, pa se postavlja pitanje – otkud promena smera svetlosti koja nam dolazi sa vasionskih izvora i koja (promena smera) zavisi od vrednosti brzine našeg kretanja. To je neko čudno sabiranje brzina – ni vektorsko ni skalarno. To je još jedna očigledna neispravnost STR. Ovo bi trebalo da objasne relativisti.
Po mojoj hipotezi – relativna brzina nekog spektra u odnosu na promatrača jednaka je vektorskoj razlici brzine tog spektra i brzine promatrača u odnosu na bilo koji referentni sistem.
Ako ovo nije dovoljno jasno pokušaću da ilustrujem u sledećoj poruci.

Dane nameće raspravu o svjoj teoriji.(PSSS).
A ja to na neki način izbjegavam.Bilans energije objasni pa ću ti
postaviti još težu zavrzlamu.Jasno je šta sam pitao.(Može priv.)
A sad da ne duljim.Očekujem uključenje mcetina2.Više
volim stvarne eksperimente od misaonih.
------------------
Evo jednog eksperimenta sa impulsima:Neka neki radar ispucava
impulse (isprekidane em signale) velikom frekvencijom (F).Ovo
F je strogo kontrolisano satom.I napravljeno je da F bude što
veći.I da razmak između susjednih impulsa bude što veći radi
razlučivanja.Pretpostavimo da je trenutni razmak u prostoru
između dva susjedna impulsa jednak za sve posmatrače.(**)
Pošaljemo dva nadzvučna aviona da mjere F1,ali tako da jedan ide
ka radaru,a drugi kontra.Očekujemo da prvi izmjeri F1>F,a drugi
F2<F.
Šta će ko na ovo reći?
Relativisti:To je sasvim u sklatu sa TR jer imamo kontrakcije i
dilatacije s i t.Ali ubuduće ne priznamo igrarije sa impulsima.
Samo em talasi.
Dane:Radar emituje spektar brzina.I to lijepo štima.Svaki avion
Hvata impulse koji mu pašu.
Ja i još neki:Ovakav eksperiment se može realizovati samo kao
misaoni.Neda se napraviti dovoljno visoka F i dovoljno brzi avioni
da bi nešto pouzdano razlučili.
Sprečo: Posmatrajmo djecu kad trče pored tarabe i prutom
vuku po njoj.Ili Ako hoćeš da vidiš šta ima u susjednom dvorištu,
a ono gusto zatarabljeno,sa tek nešto pukotina,moraš brzo trčati.
(Ovo je već ranije rekao Milorad Pavić u "Hazarski rečnik" što ne
znači da i Sprečo nije samostalno uočio.)
------------------------
(Spustimo se iz beskraja mašte na zemlju.)

---

(**)-Zapravo znači:Šta je starije?
Kokoš ili jaje?Relativisti kažu da trenutni razmak
ovisi o brzini kretanja prijemnika.I ako još uzmemo
u obzir dilataciju vremena,onda je jasno da za
oba aviona impulsi zzzzuje istom brzinom pored
njih.Dakle TR dokazuje svoj postulat na kom počiva.

---

ok, samo EM valovi

onaj koji putuje PREMA izvoru, "slika stvari" će težit PLAVOJ boji ( veća frekvencija )
zato što će u svojoj sekundi primit više valova ( njegova sekunda duže traje nego naša referentna )

onaj koji putuje OD izvora ( bježi izvoru ), "slika stvari" će težit CRVENOJ boji ( niža frekvencija )
zato što će u svojoj sekundi primit manje valova ( njegova sekunda duže traje nego naša referentna )

•Spečo je svoje ideje stavio na papir u obliku jednadžbi,
i to je jedan veliki korak koji fali vama ( zzzz i Dane )
ja svoje jednadžbe isto imam, objavim ih možda uskoro...

•Dane, nemožeš priznavati aberaciju i pritom ujedno govoriti o običnom vektorskom zbrajanju,
ako je aberacija ustvari zakrivljavanje, a vektor je intenzitet na pravcu određenog smijera...
"kriva" i "prava" nije isto ( kruške i jabuke )
da bi upotrijebio vektor, moraš mu dodat nekakav faktor( funkciju ) koja će ga krivit

sori, bat, neide

_{[Ovu poruku je menjao 40cigarettesoncopofcoffie dana 07.01.2007. u 03:57 GMT+1]}

„40-cig“- jesi li uočio da nisam koristio iskaze: Mi stojimo – izvor se kreće (približava-udaljava), Izvor miruje mi se krećemo (približavamo-udaljavamo izvoru), već sam koristio: 1. Razdaljina između izvora i „posmatrača“ se smanjuje („posmatrač“ „vidi“ , „čita“, „bilježi“, „slika“ – veći broj (f) u jedinici vremena, „kraćih“ (λ) i 2. Razdaljina izmeđi izvora i posmatrača se povećava (posmatrač „vidi“ manji broj (f) „dužih“ (λ). Ovo „duži“ – „kraći“ poredi se sa λ₀ i veći – manji broj poredi se sa f₀ ili se poredi sa nekim prethodnim (već ustanovljenim) λ i f (pa se onda mijenjaju uslovi).
Ovo je lijepo opisao Leopold Infeld u svojoj knjizi o Ajnštajnu navodeći primjer (strana 91.):
„Zamislite grupu koja putuje automobilom i koja svakog sata odašilje prema vama glasnika na motociklu. Vi ćete primati glasnika svakog sata ako se grupa upravo odmara u turističkom domu. Ali ako se automobil udaljava od vas , primat ćete glasnika u dužim vremenskim razmacima od jednog časa; a ako se kola kreću prema vama, primaćete ga u vremenskim intervalima manjim od jednog časa...“
Ovaj opis poopštimo na sve moguće slučajeve međusobnog relativnog kretanja ( i nemamo nikakvog osnova za tvrdnju da će bilo kome sat – sekunda trajati duže-kraće) sa promjenom međusobne razdaljine (sa promjenom međusobne relativne brzine). „Četrdesetcig“ – pogledaj „relativističku algebru“ ( u matematika , na: www.icentar.com). Tamo me pitaj (ako hoćeš, nije obavezno) za „moje stavove“, a ovdje razmatrajmo „zvanične postavke STR“, „naučne postavke STR“, „nesporne eksperimentalne dokaze STR“ (istine i zablude Albert-a Einstein-a).
ZZZZ, jesam pominjao tarabu, djecu i prut (ali nisam pominjao ovo provirivanje u dvorište). Tada sam mislio da će (prije svih Nedeljko) biti zainteresovanih da analiziramo sve moguće slučajeve „frekvencija“ i „talasnih dužina“ u zavisnosti od svih mogućih slučajeva međusobnog relativnog kretanja (djeteta i tarabe). Problem frekvencija i talasnih dužina (za svjetlost, zbog osobina svjetlosti) je mnogo složeniji od problema međusobnog relativnog mehaničkog kretanja (dvije čestice, na primjer).

Dane nameće raspravu o svjoj teoriji.(PSSS).

Ne namećem samo nego objašnjavam da moja teorija nije proizvoljna već sledi iz logičkog tumačenja eksperimentalnih rezultata.
Ona ne pripisuje oku svojstvo koje ono nema niti sme da ima i kritikuje besmisleno stavljanje stvarnih izvora svetlosti u inercijalne sisteme. Ona ne zanemaruje mnoštvo elementarnih izvora niti to mnoštvo poistovećuje sa jednim besmislenim izvorom koji ne postoji.

O bilansu energije sam govorio kad sam opisivao moj model detekcije.

Pretpostavimo da je trenutni razmak u prostoru
između dva susjedna impulsa jednak za sve posmatrače.(**)

Nije ni za jednog. Prostorni razmak je različit i odgovara brzinama nedetektabilnih talasa. Razmaci među impulsima bržih spektara su veći i obrnuto.

I to lijepo štima.Svaki avion hvata impulse koji mu pašu.

U redu. Svaki avion detektuje talase brzine c u njegovom inercijalnom sistemu.

Relativisti kažu da trenutni razmak
ovisi o brzini kretanja prijemnika.I ako još uzmemo
u obzir dilataciju vremena,onda je jasno da za
oba aviona impulsi zzzzuje istom brzinom pored
njih.Dakle TR dokazuje svoj postulat na kom počiva.

To ne dokazuje baš ništa. To je samo nemoćno petljanje relativista.
Prostorni razmak među impulsima zavisi samo od vremenskih intervala emitovanja i brzine spektra kom pripadaju. Te impulse detektujemo zavisno od relativne brzine aviona. Većom brzinom aviona u smeru prostiranja svetlosti detektujemo spektar veće brzine u odnosu na emiter i brzine c u odnosu na avion, ali zbog veće brzine aviona prelazimo veće prostorne razmake bržih spektara brže.

...ako je aberacija ustvari zakrivljavanje...

Govoriti o zakrivljenosti prostora znači prihvatiti TR kao ispravnu, međutim,
ovde se upravo radi o njenoj problematičnosti.

Dane, jedan atom, samo jedan elektron „preskoči“ sa putanje... na putanju.... i emituje „višak energije“ (svjetlost) određene frekvencije i određene talasne dužine (zavisno od....).
Je li ta svjetlost „jednostruka“ ili „višestruka“? Frekvencija i talasna dužina zavise i od vrste atoma ( ?) i od „preskočene orbite? Je li to (u vakuumu) brzina c = λ₀∙f₀, neovisno od „brzine atoma“('), neovisno od promjene ljuske(?) i promjene brzine elektrona(?), neovisno od brzine „posmatrača“? Je li frekvencija broj talasnih dužina u jedinici vremena? Je li taj broj (talasnih dužina) „prođe“ pored zamišljenog „posmatrača“ koji miruje u vakuumu?. Je li to dužina puta koju pređe svjetlost u vakuumu u jedinici vremena (?). Je li ta dužina puta u vakuumu neovisna od izvora i posmatrača?
Ako se kreće (izvor, posmatrač ili oboje) neki drugi „posmatrač“ (za isti fizički sadržaj c = λ₀∙f₀, „izbrojat će“ više/manje talasnih dužina u jedinici vremena (zavisno od međusobnog smjera kretanja i zavisno od međusobne relativne brzine). Da li će mu „taraba“ u vakuumu (razmak između letvi λ₀) biti „gušća“ (kada i zašto) ili „rjeđa“ (kada i zašto)?
Šta će i kako snimiti instrument (?) , a šta oko?
Budi uporan, ako te nisam razumio (!), objasni mi ponovo „višestruku svjetlost“ („spektar svjetlosnih brzina“) ali emitovan od samo jednog jedinog atoma i samo jednog od njegovih elektrona? Zavisi li brzina svjetlosti u vakuumu od brzine elekrona koji je tu svjetlost emitovao? Hoće li ta brzina u vakuumu biti veća/manja u zavisnosti od („posmatračevog“ približavanja/udaljavanja od zamišljenog mjesta emitovanja) smjera kretanja „posmatrača“?

"...ako je aberacija ustvari zakrivljavanje...

Govoriti o zakrivljenosti prostora znaci prihvatiti TR kao ispravnu, medutim,
ovde se upravo radi o njenoj problematicnosti."

jest, neslažem se sa zakrivljenošcu prostora-generalno, zato sam i tu da vidim što drugi misle.
moje mišljenje je da svijetlost u slucaju aberacije neputuje po pravcu, ako promatramo apsolutno
( sa pozicije Boga ), nije prostor taj koji se krivi, vec svijetlost...
kontrakcija dužina je samo matematicka posljedica zbog dilatacije vremena

ima jedna kvaka,

ako pak nepromatramo generalno-apsolutno-sa pozicije Boga, onda
kontrakcija dužina nije matematicka posljedica...
vec vrijedi sve opisano u TR-u

Već je bilo riječi o apsorbcionim linija spektra,odnosno emisionim.To je eksperimantno dokazano,a evo i jedne slike
koja to šematski prikazuje.Poznat je i laser(emituje monohromatsku svjetlost sa samo jednom linijom.)

Zamislimo sada ovakav eksperiment:Postavimo između lasera i prijemnika apsorbcionu prepreku (filtar),ali takvu da upravo
frekventno odgovara laseru.I onda na prijemniku nema ništa.Sada pomjeramo laser ka ploči ili od nje.Imamo doplerov
pomak između prijemnika i lasera.Vidjećemo pomjerenu spektralnu liniju.Ploča je neće apsorbovati.Sada promjenimo
situaciju.Neka laser stoji,a prijemnik se kreće ka ili od izvora.(Aps.ploča je stalno nepokretna.)Hoćemo li vidjeti pomjerenu
aps.liniju?Po PSSS bi trebalo.Ili griješim?Šta će upijati apsorbciona ploča iz brzinskog spektra?
1) Sve ako miruje u odnosu na izvor.
2) Ništa ako se kreće u odnosu na izvor.
Ako je ovako onda ispada da apsorbcioni materijal ima interakciju sa cijelim spektrom brzina.I to samo za određenu frekvenciju.
Bez obzira na talasnu dužinu.Najbolje da mcetina2 ovo prokomentira.


<sub>[Ovu poruku je menjao zzzz dana 07.01.2007. u 22:50 GMT+1]

[Ovu poruku je menjao zzzz dana 08.01.2007. u 00:52 GMT+1]</sub>

---

Milane
Ovde mi dosta toga nije jasno, ali da pitam samo jedno: o kakvim spektralnim linijama govoriš kod monohromatske svetlosti?

Pojasniću malo.Na slici u prvom redu je sijalica čija užarena nit
emituje širok spektar.Razlaganje je pomoću prizme.
U drugom redu je vreli gas koji emituje samo na nekoliko diskretnih
frekvencija.(To je karakteristično za gasove.)
U trećem redu široki spektar propuštamo kroz onaj isti gas,ali sada
hladan.Razlažemo to što je prošlo pomoću prizme.Uoči se da je
gas apsorbovao upravo one frekvencije,koje je emitovao kad je vreo.

---

Kritičari TR ukazivanjem na protivrječnosti te teorije,su pritisnuti da daju alternativno objašnjenje.
Tu nastaju teškoće, jer su i ta nova objašnjenja samo hipoteze, koje bi trebalo eksperimentalno
dokazivati.Prostiranje EM talasa nije dovoljno eksperimentalno istraženo i razjašnjeno.Napredak
je spor jer se eksperimenti izvode na samom rubu tehnoloških mogućnosti.
Od mnoštva alternativnih teorija,(a neke su gotovo SF),spomenuću ove dvije:
-Lokalni eteri.Milan R. Pavlović je razvio interesantnu teoriju,komparirajući zvučne i svjetlosne
talase.Najkraće:Zatvoren vagon u pokretu,a preko stjenke unutra dopire zvuk.Unutar vagona
on se prostire brzinom zvuka,ali je drukčije frekvencije zbog Doplerovog efekta.Dobra knjiga,a
naročito kritika TR.Može se preuzeti na: http://www.geocities.com/milanrpavlovic
Pisano na EN i SR jeziku.
-Reemisija.Može se pogledati na: http://www.extinctionshift.com/details.htm
Ukratko:Ogledalo (prizma) ne odbija svjetlost istom brzinom kojom je upala,već se ponaša
kao novi izvor.Svjetlost od tog novog izvora odlazi brzinom c bez obzira na veličinu dolazeće.
Zbog toga nastaje pogrešno tumačenje mjerenja talasne dužine,jer se u mjernim uređajima
upravo to dešava.

Iako ove dvije teorije izgledaju potpuno različite,u suštini one to nisu.Sprečo se sjeća da sam prije par godina otvorio temu (parodiju)-"Nema ništa brže od loptice za tenis."-inspirisan ovim teorijama.


_{[Ovu poruku je menjao zzzz dana 08.01.2007. u 13:04 GMT+1]}

---

Milane
čini mi se da s onim tvojim eksperimentom nešto nije u redu, ali sačekaću pošto pozivaš mcetinu2

Odbacite „praznu priču“ Albert-a Einstein-a. Vjerujte sebi i (algebarskoj, geometrijskoj, fizičkoj, logičkoj,...) analizi sljedećih matematičkih istina (za svako 0 < v < c < ∞ ):
Lorentz-ovih veličina:
. Pišite o tome (vlastite) „naučne članke“. Istražujte!

ne znam di sam ovo našao,
ali se u potpunosti slaže sa tobom ( Sprečo )

ako slučajno ti znaš odakle je ovaj fajl, javi mi

fajl je dobar, samo treba znat tenzore