Re: Teorija Relativnosti
Svjedok sam vremena kada u neke zvanične stavove (ideje) nisi smjeo ni sumnju javno iskazati (ako nisi spreman podnijeti posljedice: od javne osude do zatvorske kazne „zbog neprijateljskog djelovanja“). Tumači su bili veći zagovornici i utjerivači istine (sve „demokratski“, drugarska kritika, opomena, javna opomena, isključenje,...) od samih tvoraca ideje: „Amerika i Engleska biće zemlja proleterska“). Nešto slično mi se dešava i na ovom Forumu.
1. Pravougli koordinatni sistemi (presjek koordinatnih osa tačka P) K0 i K' se poklapaju (na početku posmatranja „događaja“), posmatrač P i P' su zajedno, u istoj tački P = P'. Nakon nekog vremenskog intervala t' posmatrač P' se premjestio u prostoru (u odnosu na P) krćući se pravoliniski, monotonom brzinom v za dužini PP' = vt'. Zbog ravnopravnosti tačaka P i P' na pravcu zakoni puta PP' i P'P su potpuno ravnopravni i iskazuju se istim matematičkim iskazom: PP' = P'P = vt' (nikakvo t0 drugačije od t' neće se obistiniti ni jednom od posmatrača ).
a) Ako na početku posmatranja (u tački P) oba posmatrača uoče objekat O, po pravcu okomitom na smjer kretanja P' na razdaljini PO = P'O = l0, pa tu razdaljinu izmjere brzinom svjetlosti PO = P'O = l0 = ct0 , onda oba posmatrača moraju se dogovoriti: o jedinicama mjere za dužinu, vrijeme, brzinu (kako bi se međusobno sporazumijevali o matematičko-geometrijskim istinama i znali šta jedan drugom saopštavaju); moraju se dogovoriti o fizičkim zakonima kojim će opisivati (predviđati buduće ili iskazivati ostvarene) fizičke događaje. I za jednog i za drugog svi fizički zakoni moraju biti jednako-valjani (pogotovo utemeljeni u jedinicama mjere za dužinu, vrijeme, brzine, zakon puta).
Sve je OK u njihovom dogovaranju i sporazumijevanju dok se ne umiješamo MI, koji ih posmatramo, i koji tumačimo šta će oni „vidjeti“, šta je nihova istina i fizička stvarnost. Ko smo to MI i gdje smo, odakle ih posmatramo i šta tumačimo, jesmo li objektivni ili subjektivni?
b) Ajnštajn kaže da će vrijeme teći drugačije za onog posmatrača koji se kreće. Kako su posmatrači ravnopravni jedan u odnosu na drugog (ni jedan se ne ističe pred drugim, nema povlašten ili privilegovan položaj u odnosu na relatvno kretanje brzinom v), onda će i jedan i drugi biti u situaciji da im se obistini jedno ili drugo vrijeme. Koje vrijeme će im se obistiniti? Hoće li to utvrditi posmatrači P ili P' ili ćemo to utvrditi MI (u njihovo ime), sasvim slobodno za jednog ili drugog (po našem slobodnom izboru i volji)?
c) Ako se razdaljina PO (okomita na pravac kretanja) tokom posmatranog fizičkog događaja ne mijenja (pa makar to bila i ona Nedeljkova sijalica, PO = P'S = l0 = ct0, oba posmatrača su u svemu ravnopravni, a MI smo ti koji ćemo odrediti kojem od njih će teći „vrijeme mirovanja“, a kojem „vrijeme kretanja“. Sve što zaključimo možemo i eksperimentalno potvrditi.
d) Sprečo kaže: Bilo da izaberemo da P miruje , bilo da P' miruje, ostat će u zamišljenoj tački na pravcu PP' (u našim koordinatnim sistemima x-osa) ni jedan od njih neće „vidjeti“ (osim ako nema specijalne oči ili specijalne mogućnosti) niti onu pominjanu parabolu niti dužinu ct'.
MI smo ti koji tvrdimo da će jedan od njih vidjeti ono što taj posmatrač objektivno ne može vidjeti, MI smo ti koji određujemo šta će se dogoditi jednom ili drugom (MI smo ti koji griješimo).
2. Ajnštajn kaže da gore navedeno važi samo za inercijalne sisteme (koji se u prirodi, praktično, nikad i nigdje ne ostvaruju), Ajnštajnovi zagovornici tvrde da se to može potvrditi ( i razumjeti) uz pomoć OTR i „specijalnog matematičkog znanja“. Ovo mi potpuno liči na informacije bivših partijskih sekretara (oni znaju istinu, čuli su je od više instance, a obični smrtnici i članovi Partije tu nema šta da kažu, niti se pitaju, jer ne vladaju podacima).
Zato mi je sasvim nelogično (M. Miloševiću) da ne vidiš ravnopravnost jednako promjenljivog kretanja: r = at2/2 , i inercijalnog kretanja: 2r = at2 = ct.
 |  |
 |
Re: Teorija Relativnosti
