Nebih ni prestao da to jutro nisu najavili da od sutra moje cigarete poskupljuju za 20 din.
U trenutku citanja te vesti sam pusio cigaretu i lepo sam je popusio do kraja i tu kutiju stavio u fioku ispod tastature sa koje ovo pisem i vise nisam zapalio ni jednu cigaretu - do danas. Kako ce ici dalje ne znam. Za sada ja dobro.
Nisam do sad za ove tri nedelje dosao u ozbiljnije iskusenje da zapalim, osim 2 ili 3 puta kad sam sam pio kafu. Tad bih popio kafu da kraja i otisao da radim bilo sta - perem sude, usisavam, cackam nesto oko kola ili cak odem do prodavnice da kupim neke grickalice. Zelja me prodje i to je to.
Otkako ne pusim, primetio sam dve dobre stvari:
1. ostaje mi vise para
2. osecam neke mirise koje do sada nisam osecao.
Sve te price o pusenju ,stetnosti te o tome kako je pusenje uzrocnik svih bolesti su uglavnom cisto s*anje.
Mojoj majci je pre 2 meseca dijagnostikovan rak pluca i ide na hemoterapije. Pusila je ravno 52 godine bez ikakvih problema. Po meni, ona je cist dokaz da duvanski dim i nije bas toliki ubica koliko se prica, plus dosta ljudi za koje znam da su umrli od raka pluca a da u zivotu nisu zapalili ni jednu cigaretu.
Jedini slucaj za koji sigurno znam da je uzrok smrti bilo pusenje, je drug mog bivseg gazde, kome je upaljena cigareta u toku voznje pala medju noge na sediste, on se sago - instiktivno da je dohvati i zabio se u sleper na auto putu.
Prva nagrada je bila TORTA!