@ppacaa
Razlika u konstrukciji ova dva gorionika je u distribuciji sekundarnog vazduha. Naime, kod Termisa, kao i kod mnogih drugih gorionika, sekundarni vazduh se uduvava na početku komore za izgaranje, gledano od tela gorionuka prema ložištu, dok kog vašeg gorionika, inače kopije slovenačkog Ecom2, sekundarni vazduh se uduvava u ložište kroz otvore na završetku komore za izgaranje, slično gorionicima na naftu, mazut ili staro ulje. Primarni vazduh ne pominjem, jer on "ide" odozdo kod svih. Po meni, rešenje nije primereno gorivu, mada kolega Vasić, član ovog foruma i distributer Ecoma u Srbiji (ugradio ih je, kako kaže, više od sedam stotina) tvrdi da postiže dobre rezultate, da su korisnici zadovoljni i tako to.
Zgura na rešetki je prava noćna mora, a uzrok njenog stvaranja je, pre svega, (ne)kvalitet peleta. Reč je količini "topljivih silikata" koga u samom drvetu jedva da ima, ali ga zato u obilju ima u kori drveta, naročito četinara, ali i u "granjevini". Rekorder po sadržaju topljivih silikata je pšenična slama i kukuruzna šaša, za njom su barska trska i sojina slama... Tolika količina topljivih silikata u žetvenim ostacima je (skoro) nepremostiv problem u primeni agro-peleta u gorionicima male snage.
Ipak, u vašem slučaju (ne)kvalitet peleta ne može da bude izgovor, jer sve je bilo u redu sa onim prethodnim "hand made" gorionikom. Ono što bih mogao da vam preporučim je da učestate "periodično čišćenje", da razmak izmeću dva čišćenja stavite na minimum - 15 minuta, a da trajanje čišćenja prdužite na 60 sekundi. To može da uzrokuje gašenje gorionika, pa ako se to dogodi, a vi opet (po malo) skraćujte trajanje čišćenja, dok ne dobijete kontinualan rad. Brzinu ventilatora namestite onako kako plamen i pepeo najviše vole: da plamen bude žut i mekan, a pepeo svetao i sipkav, bez crnih gromuljica, koliko god je to moguće. Da nešto više kažem ne mogu dok ne znam trenutne postavke na vašem gorioniku, koliko peleta transporter isporučuje na rešetku, kao i veličinu grejanog prostora, sa osvrtom na izolaciju.
Da bi ste smanjili temperaturu dimnjače, priškrinite malo, ili malo više klapnu, s tim da je ne zatvorite sasvim, koliko za svaki slučaj. Probajte prvo na pola, pa sačekajte rezultat, ako je temperatura i dalje previsoka, vi zatvorite još, a usput pogledavajte u ložište: ne bi trebalo da se vidi ni "zera" od dima. Inače, 170 stepeni u centru dimnjače je "dobro", 140 je "izvrsno", a 200 "podnošljivo".
Ideja sa pravljenjem tunela je "na mestu", ali ne od lima, već od šamota: pored usmeravanja vatre i produžetka putanje dima, što bi "radio" i limeni, šamotni bi i podosta poboljšao sagorevanje. Da se sad baš ne upuštam u teorijska objašnjenja, biće dana za to, primite ovo "zdravo za gotovo" ili, pak nemojte. Kako god - i onaj limeni će biti (dovoljno) dobar.
Dobra vatra - mir u kući, čist vazduh - duga ljubav.